Ni nakon osam mjeseci, otkad se zatvorilo odlagalište građevinskog materijala Valmarin, građani Pule nemaju gdje na propisan način odložiti građevinski otpad.

Da je to veliki problem, svjedoče i brojni pozivi građana koje smo zaprimili na servis Zelenog telefona, piše Zelena Istra.

Sukladno tome, smatramo da je nedopustivo da građani još uvijek nemaju mogućnost propisnog zbrinjavanja građevinskog otpada, što u konačnici rezultira i povećanim brojem prijava o divljim odlagalištima upravo građevinskog otpada u Puli i okolici.

Primjerice, najnoviji slučaj je onaj na Monumentima (put prema tvrđavi Munida), gdje privatne i fizičke osobe dnevno kamionima iskrcavaju građevinski otpad u prirodu.

Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom RH, obveza jedinica lokalne uprave i samouprave je osigurati lokacije za gospodarenje građevnim otpadom na svojem području, kao i u reciklažnim dvorištima preuzimati građevinski otpad.

Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o gospodarenju otpadom (NN121/15) i dodatku 3. tog Pravilnika nalazi se popis otpada kojeg je osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna zaprimati, a među ostalim vrstama otpada nabraja se i građevni otpad iz kućanstva, što podrazumijeva samo građevni otpad koji nastaje održavanjem i manjim popravcima koje obavlja sam vlasnik u količini ne većoj od 200 kg u šest uzastopnih mjeseci.

Prema dobivenim informacijama, u jedinom pulskom reciklažnom dvorištu koje se nalazi u tvrtci Metis d.d. građani također ne mogu zbrinuti građevinski otpad. Obzirom na složenost i važnost ovog problema, od Grada Pule smo zatražili odgovor hoće li uskoro biti otvoreno novo odlagalište građevinskog otpada na lokaciji Vidrian, kao što se najavljuje.

Prema dobivenim odgovorima, svi su preduvjeti ispoštovani, ali se još uvijek čeka dozvola nadležnog ministarstva, odnosno Grad još uvijek ne raspolaže informacijom kada i hoće li to rješenje uskoro stići.

Što takva situacija znači za građane? Oni savjesni nalaze se tzv. “pat poziciji”, gdje im jedino preostaje odvoziti građevinski otpad u najbliže gradove kao što su Pazin ili Rovinj. Vjerujemo da brojnim građanima to nije niti jednostavno ni moguće te da se stoga s pravom pitaju zašto im ta usluga nije do sada osigurana, odnosno zašto Grad nije na vrijeme reagirao kada je znao da će dosadašnju takvu lokaciju onu na Valmarinu zbog popunjenosti kapaciteta morati uskoro zatvoriti.

S druge strane, nažalost, oni manje savjesni građani očito nemaju tih problema, budući da jednostavno sav građevinski otpad iskrcavaju u obližnje šumice i na javne površine.

U gradu Puli, nažalost, nisu samo problem divlja odlagališta građevinskog otpada. Naime, ogroman broj novih divljih odlagališta otpada nastaje zbog uvođenja novog sistema odvojenog prikupljanja otpada “od vrata do vrata”, što podrazumijeva micanje kontejnera za mješani komunalni otpad s javnih površina, odnosno sve češće stvaranje divljih odlagališta otpada zbog nedovoljne informiranosti i edukacije građana.

Naravno, građani bi morali preuzeti odgovornost i savjesno odvajati otpad, ali jesu li im za to u potpunosti osigurani svi zakonski uvjeti – infrastruktura, edukacija i informiranje.
Nedavno smo na jednom seminaru imali priliku slušati stručnjaka za otpad Raphaela Rossija iz Italije koji je uspio u suradnji s građanima i loklanom vlasti riješiti slučaj napuljskog smeća o kojemu se godinama pisalo i pričalo. Naime, prema njegovim riječima, najvažnija je sustavna edukacija i informiranje građana o svim koracima koje komunalno poduzeće odluči poduzimati ili koje će poduzeti.

Naravno, neposredno prije toga, nužno je građanima osigurati svu potrebnu infrastrukturu, bez obzira žive li u privatnim ili višestambenim objektima, bave li se ugostiteljstvom ili se radi o odgojno-obrazovnim ustanovama.

Potom je potrebno pokrenuti vrlo “glasnu” i sustavnu edukaciju, odnosno informativnu kampanju. Cilj kampanje treba biti jednostavan: svaki građanin, privatna ili javna tvrtka moraju na bilo koji način dobiti što više informacija o sustavu gospodarenja otpadom – letci, plakati, TV i radio emisije, pismo gradonačelnika kojim ih poziva na suradnju i sl.

Nadalje, u Napulju su, primjerice, odradili nebrojen broj sastanka s upraviteljima zgrada, susreta s građanima i to organizacijom javnih događanja i info punkotova po kvartovima, angažiranjem komunalnih redara koji su u kampanji odigrali veliku ulogu.

Potom je građanima omogućeno postavljanje pitanja i dobivanje traženih odgovora putem besplatnih telefona, dok su zaposlenici komunalnog poduzeća imali zadatak obilaziti građane, razgovarati s njima te temeljem dobivenih odgovora nadalje kreirati i prilagođavati kampanju i željeni sustav odvojenog prikupljanja otpada.

Nakon što su postignuti prvi rezultati, pokrenut je i treći dio kampanje koji se zvao ponavljanje i utvrđivanje, što je podrazumijevalo analizu stavova i zadovoljstava građana, odnosno slanje obavjesti o tome što je uspješno odrađeno, odnosno što bi trebalo poboljšati da bi sustav bi još uspješniji.

Dakle, suradnjom između gradske uprave, komunalnog poduzeća i građana, Napulj je riješio svoj problem smeća o kojemu su pisali svi svjetski mediji i koji je dugo bio negativan primjer nesavjesnog zbrinjavanja otpada.

Sukladno navedenom, sve što se događa u Puli trenutno, ali i u brojnim drugim općinama i gradovima Istarske županije, potencijalni je rezultat nedovoljne komunikacije na relaciji jedinica lokalne samouprave, nadležno komunalno poduzeće i građani.

Što se tiče edukacije i informiranja, očito je da taj segment nije dovoljno “agresivno” odrađen, odnosno da su građani u nekim slučajevima čak i stavljeni pred gotov čin, primjerice, micanjem kontejnera za mješani komunalni otpad s javnih površina.

U slučaju divljih odlagališta također je svakako nužna bolja kontrola situacije na terenu te sankcioniranje počinitelja, što podrazumijeva veću angažiranost gradskih i općinskih komunalnih redara kojima je, sukladno Zakonu, ta ovlast i dodjeljena.

Ukoliko se situacija ubrzo ne promijeni, i dalje ćemo morati plaćati skupe sanacije diviljih odlagališta otpada, budući da se iste financiraju upravo iz gradskog ili općinskog proračuna, a o utjecaju na zdravlje, prirodu i okoliš da i ne govorimo!