“Što te nema” je naziv rada, spomenika sjećanja, autorice Aide Šehović koji s ciljem sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici svake godine 11. srpnja postavlja se u drugom gradu. Ove godine priliku da sudjeluju u kreiranju ovog spomenika sjećanja imali su stanovnici Venecije.

“Spomenik sjećanja ‘Što te nema’ baziran je na istinitom događaju, uvijek se održava na javnom mjestu, pripada svima i dio je naše historije”, rekla je umjetnica Aida Šehović u razgovoru za Klix.ba.

Običaj da se ostavlja fildžan viška, pjesmu “Što te nema” Jadranke Stojaković i 8.372 žrtve genocida u Srebrenici simboli su koje je ova bh. umjetnica s adresom u New Yorku povezala u jednu cjelinu. Inspirirala ju je, kaže nam, priča jedne srebreničke majke.

“Srebrenica je jedna otvorena rana. Ja sam čitala priču jedne srebreničke majke koja je rekla kako joj suprug najviše fali u trenucima kada treba popiti kavu. Odrasla sam u BiH, imala sam 15 godina kada smo protjerani iz Banje Luke, moji roditelji su pili kavu dok smo bili u izbjeglištvu, piju je i danas u SAD-u, pijem je i ja pa me to baš dirnulo i potreslo. S obzirom na to da obitelji srebreničkih žrtava dugo čekaju na posmrtne ostatke, ali i zbog toga što smatram da je Srebrenica simbol genocida nad cijelom BiH, došla sam na ideju da kreiram prostor u kojem svi mogu sudjelovati. Svako ima fildžan u kući i može donirati jedan koji će predstavljati osobu koju ja ubijena”, ispričala je.

Prvi postav spomenika sjećanja “Što te nema” bio je u Sarajevu i tada su, priča nam Šehović, zahvaljujući Udruženju Majke Srebrenice sakupile 923 fildžana. Od tada do danas ovaj spomenik postavljen je u sjedištu Ujedinjenih nacija, Tuzli, Hagu, Stokholmu, Burlingtonu, Istanbulu, New Yorku, Torontu, Ženevi, Bostonu, Chicagu i Zuerichu. Broj fildžana je rastao, a u Serra dei Giardini u Veneciji će ove godine biti postavljeno 7.856 fildžana.

“Prvobitna 923 fildžana skupile su žene iz Udruženja Žene Srebrenice, čim sam im se javila s idejom one su me podržale pokazujući razumijevanje za cijeli taj koncept. Od tada ja sama sakupljam fildžane, a s obzirom na to da je i 11. srpnja moguće donirati fildžan, vjerujem da će broj biti veći”, rekla je.

S obzirom na to da je ovaj nomadski spomenik sjećanja, kako ga je i sama nazvala, bio u trinaest različitih zemalja, reakcije posjetitelja i prolaznika bile su različite.

“Nekada je spomenik bio postavljen u kulturama u kojima se kava ne pije na ovaj način i u kojima ljudi nisu upoznati o ovom ritualu. Zbog toga je bilo mnogo različitih reakcija, ali većina prolaznika ili posjetitelja bila je vidno dirnuta. Mislim da im je drago što im se ponudi mogućnost da u tom momentu nešto urade, bez obzira na to što je to simbolički. Ja sam ovaj projekt i započela iz jedne ogorčenosti i ljutnje jer je svijet dozvolio da se nešto takvo dogodi, a kroz ovaj projekt sam naučila da većina ljudi želi, ali ne zna kako da djeluje. Nadam se da će ih ovaj spomenik sjećanja inspirirati da se aktivnije uključe u borbu protiv bilo kakve vrste zločina”, rekla je.

Smatra da umjetnost zbog univerzalnog jezika ima posebnu ulogu u borbi protiv negiranja genocida, ali i prevencije sličnih zločina.

“Ovaj projekt pokazuje da uopće nije bitno koji jezik neko govori. Ljudi koji ne razumiju o čemu se radi ili djeca koja su premlada da bi razumjela što je genocid brzo shvate da se radi o nekom gubitku i da se na nekoga čeka. Osim toga, ovaj spomenik pokazuje koliko je umjetnost u mogućnosti povezati ljude na neki novi, drugačiji način. Ovaj spomenik sjećanja nema nikakvih obilježja, nema zastava, nema simbola, nema ničega što bi nas moglo razdvojiti kao ljude”, rekla je Šehović.

Na kraju razgovora za Klix.ba naglasila je kako je važnost i snaga ovog projekta u tome što ljudi prilaze bez obzira na to odakle su, odaju počast žrtvama genocida suprotstavljajući se na taj način mržnji i nasilju bilo gdje u svijetu. (Klix.ba/CD)