Sudionici Marša mladih za radnička prava koji će se održati sutra, 15. listopada u Zagrebu, jasni su u svojim zahtjevima. Oni žele kvalitetniju regulaciju studentskog i učeničkog rada, bolje radne uvjete i plaću za sezonski rad u ugostiteljstvu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji, stručno osposobljavanje i ostale mjere poticanja zapošljavanja koje će mlade stvarno osnaživati za buduća radna mjesta, zaštitu od diskriminacije na tržištu rada po rodnoj i drugim osnovama te osiguravanje prava na sindikalno organiziranje.

Mreža mladih Hratske inicijator je ovoga događanja, no važno je naglasiti kako ova “operacija”, kako marš nazivaju, ima kolektivan karakter. Dokaz tome je da ga podržava preko 40 udruga, sindikata i neformalnih inicijativa, a njihov se popis kontinuirano ažurira na FB eventu.

Tim smo povodom razgovarali s Nikolom Bukovićem i Marinom Ivandić iz tima za organizaciju Marša mladih za radnička prava, a prvo što nas je zanimalo je što točno smatraju kvalitetnijom regulacijom studentskog i učeničkog rada i na koji ju način provesti.

Izrada Pravilnika o studentskom radu

– Regulacija primjerice može obuhvaćati izradu i donošenje dugo najavljivanog Pravilnika o studentskom radu, koji bi trebao biti izrađen uz primjereno sudjelovanje studentskih predstavnika, ali konzultiran i sa širom studentskom zajednicom. Postoje brojna pitanja koja takav tip dokumenta može i treba adresirati: supstituciju redovnog studentskim radom, svrhovitu i ekspeditivnu pravnu zaštitu studentskih radnika i radnica, kao i reguliranje odnosa poreznih olakšica za roditelje i studentskih zarada. Primjerice, trenutno je iznos koji je moguće zaraditi putem studentskog ugovora te istovremeno zadržati status uzdržavanog člana/ice obitelji na godišnjoj razini jednak prosječnim semestralnim troškovima studija (oko 13 000 kuna), utvrđenim longitudinalnim međunarodnim istraživanjem Eurostudent – ističe primjer Buković, a Ivandić napominje kako je moguće objavljivati i tzv. crne liste poslodavaca koji iskorištvaju studentski rad ili na bilo koji način ugrožavaju studente.

Obrazovati o radničkim pravima

– O ovome studentski centri imaju vrlo bogata saznanja, a određenu ulogu u takvim aktivnostima bi mogla odigrati i udruženja poslodavaca jer takve prakse predstavljaju nelojalnu tržišnu konkurenciju. Također je potrebno otvoriti raspravu o sindikalnom organiziranju učenika i studenata, oko čega postoji bogata praksa u brojnim razvijenim europskim državama. Uz regulaciju dakako trebaju ići i poticaji pa se tako o radničkim pravima i sindikalnom organiziranju treba više učiti u školama, a i sami sindikati trebaju u većoj mjeri prepoznati važnost takvih tema te u njih ulagati više ljudskih i materijalnih resursa – kaže Ivandić naglasivši i problem sezonskog rada.

Država ne pritišće poslodavce

Ističe kako je trenutna pozicija radnika u granama koje masovno zapošljavaju sezonski, poput turizma takva da su radnici koji intenzivno rade samo tijekom nekoliko mjeseci u godini zapravo potpuno zamjenili radnike koji su imali sigurna radna mjesta tijekom čitave godine.
– Najveći problem leži u tome što takva nova privremena radna snaga uopće nije sindikalno organizirana, što joj oduzima bilo kakvu priliku da svoj status, plaće i uvjete rada regulira i unaprijedi. Premda postoje određene državne mjere kojima se pokušava unaprijediti format sezonskog rada kroz posebne ugovore za sezonske radnike, poslodavci i dalje profite ostvaruju na temelju jeftinog rada te im je u interesu da cijena rada ostane što niža, stoga im se ne isplati ulagati u osiguravanje čak ni bazične egzistencije radnika koji intenzivno rade u sezoni tijekom ostatka godine. Poslodavcima, dakle, odgovara trenutno stanje u kojem ih država ne pritišće da se odgovorno postave, kao i činjenica da ni sindikati ne mogu izvršiti ozbiljniji pritisak s obzirom na nepostojanje organizirane kritične mase sezonskih radnika.

Borba za bolje društvo

Kada u MMH govore o zaštiti mladih na tržištu rada, njihovi se
zahtjevi zapravo odnose na radnička prava općenito. A što je zaista potrebno napraviti da bi radnik u Hrvatskoj bio zaštićen, Nikola Buković pojašnjava:

– Uspjeh na tom polju pretpostavlja najamnje dvije blisko povezane komponente. Prije svega je potrebno uvažiti da postoje snažni strukturni faktori koji mijenjaju prirodu i sadržaj rada. To su u prvom redu dinamika tehnološke promjene te globalizacija. Treba se odmaknuti od stereotipiziranih slika ljudi (obično muškaraca) koji obavljaju monoton posao u nekom velikom i bezličnom proizvodnom kompleksu. Iako je takva slika i danas realnost za značajnu manjinu naših sugrađana i sugrađanki, za druge proces rada izgleda bitno drugačije. Te promjene također donose nove probleme, u prvom redu manjak kontinuiteta u karijerama na koji postojeći sustavi socijalne sigurnosti neadekvatno odgovaraju. Istovremeno se uvažavajući takve objektivne okolnosti treba prihvatiti da radnička prava nisu izlišan pojam ili koncept, već gradivi element dobrog, pravednog društva. Prihvaćanje da sve manji broj ljudi može dostojanstveno živjeti od svog rada te da je normalno da umirovljenici s 40 i više godina radnog staža kopaju po kantama za smeće da bi preživjeli nije stvar neke objektivne i neizbježne zadatosti, već odluka koje kao društvo donosimo. Kad takve spoznaje postanu široko društveno prihvaćene te podržane snažnim organizacijskim infrastrukturama, brojne “nemoguće” i “neizbježne” stvari će iznenada prestatiti biti takvima. To neće ukloniti mnoge teške izazove života i rada u hrvatskom kontekstu, no brojnim ljudima će dati nadu i volju da se bore za bolje društvo, čega nam trenutno kronično nedostaje – zaključuje Buković.

Organizacija i mobilizacija

A kakva su im očekivanja od Marša mladih i koje sljedeće akcije planiraju, otkrila nam je Marina Ivandić.

– U sklopu Marša ćemo iznijeti konkretne prijedloge što se može učiniti odmah na poljima poput studentskog i učeničkog rada, suzbijanja diskriminacije na tržištu rada te poboljšanju mjera aktivne politike zapošljavanja. Istovremeno ovaj marš vidimo kao početak širih i dugotrajnijih procesa o kojima je bilo riječi u sklopu prethodnog odgovora. Borba za radnička prava je uvijek bila temeljena na organizaciji i mobilizaciji. Ovime počinjemo stvarati bazu takve organizacije i mobilizacije u koju skupa s ostalim partnerima planiramo kontinuirano ulagati. Na ovoj i budućim Vladama je odluka kako će se prema tim procesima postaviti, no ignoriranje će uskoro prestati biti održiva opcija – zaključila je.

Maja Celing Celić