Danas se brane abortusi, sutra će se možda zabranjivati pasta za zube ili ginekološki pregled. Dok god većina ljudi bude pristajala na to, biće tako, to su čari demokracije

Piše:Goran Borković, Novosti

Antonija Pušića, poznatijeg pod radnim imenom Rambo Amadeus, nije potrebno posebno predstavljati. Ove godine bilježi 30. godišnjicu od izlaska prvog albuma pa je tim povodom održao koncert u Zagrebu. Više nego dovoljan razlog da popričamo s njim, odnosno da se mejlamo s njim, jer intervjue za tiskane medije daje isključivo putem e-maila.

Prije 30 godina, a toliko je već prošlo od ‘Tuge jesenje’, svijet je izgledao drukčije. Imovina je bila društvena, naša, pa je onda postala državna, to hoće valjda reći ničija, a na kraju je bogami ispala njihova. Privatizova’, pjevalo se na nedavnom koncertu u Zagrebu. ‘Naše’, kažu, nije valjalo. Čini se da ni ‘njihovo’ baš ne valja. Barem ne za nas. Bavite se i inače ekonomskim temama, kako gledate na tu zakašnjelu prvobitnu akumulaciju kapitala?

Gledam taj čitav proces sa znanstvene distance. Zakasnilo se u odnosu na razvijeni svijet jer generacije prije nas nisu ozbiljno shvatale Marxa. Marx je lijepo rekao da se u socijalizam može ući samo iz razvijenog kapitalizma, kada sazre društvena svijest o tome, a mi smo bili nestrpljivi, pa smo iz feudalizma, uglavnom gladnih guzica, ušli u socijalizam. Taj naš socijalizam nije baš dugo trajao jer je mentalitet kod ljudi ostao feudalni. Sada tek, vraćeni nekoliko koraka unazad, prolazimo nužnu fazu akumulacije kapitala. Kada djeca od prvih akumulatora kapitala budu završila elitne škole po svijetu i zauzela roditeljske pozicije, tada možemo očekivati drugu fazu akumulacije, koja je nešto manje neprijatna od prve. Kada unuci prvobitnih akumulatora kapitala nužno pokažu dekadentnost u svom ponašanju, steći će se uslovi za civilizovano društvo.

Bez sumnje su, da se opet poslužimo vašom pjesmom, dupelisci najbolje prošli. Tko su ti dupelisci? Nije ih teško prepoznati, ali ih je teško vidjeti da im barem opalimo šamarčinu, kao onomad Puležani Mussoliniju?

Ja ne dijelim mišljenje sa vama. Šta to znači ‘najbolje prošli’? Ako se ljudi vrijednuju po onom što rade, kako da vrijednujemo taj njihov čin lizanja? Ja mislim da su dotični izabrali najgori, a ne najbolji prolaz. Naravno, big respect za Puležane.

Politika je uvijek kaskala za sitnosopstveničkim interesima, ali čini se – valjda to naslijeđe socijalizma progovara, a to se danas u Hrvatskoj nikako ne nosi na korzu – da nikada nije bilo kao sada. Čovjek, onaj koji nije otišao iz ‘regije’, ne košta puno. Skuplje dođe pečeno janje nego obraz.

Ne znam šta je pitanje. Ali ono što je suštinska razlika između nekadašnjih i današnjih političara je da nekadašnji nisu uopšte bili bogati, današnji su, čast izuzecima ako ih ima, uglavnom enormno bogati, što mislim da nigdje na svijetu nije slučaj, osim u diktaturama. Dakle, imamo Marxovu diktaturu kapitala, plus imamo diktat kapitala koji posjeduju političari. Dvostruka diktatura kapitala i individualnog kapitala plasiranog kroz poluge vlasti.

Kako se Rambo snalazi u svemu tome? Prije 20 godina bio je ‘zreo za penziju’, ali evo ga – srećom za sve koji ga vole – živog i zdravog na bini i to nikada aktivnijeg!

Živ sam, zdrav, radim ono što volim, uredno plaćam svoje račune. ‘Imam dobar apetit i urednu stolicu’, kako se hvalio moj pokojni otac čitavog života.

Sve vaše pjesme imaju isti temelj – slobodu. Kako slobodu u zajebanciji, tako i u životu. ‘Ume li sloboda da peva kao što smo mi pevali o njoj’ ili je ona ipak luksuz za nas?

Sloboda se prije svega osvaja znanjem. Znanje omogućuje oslobađanje prije svega od predrasuda, koje su naši glavni okovi.

Neki vaši kolege uspješno brode, cjepaju hitove, ganjaju sponzore… Vi ste se, izgleda, usidrili na svojoj poziciji. Ovi iz mainstreama rekli bi na marginalnoj, mi bismo rekli na svojoj…

Meni se čini da sam ja u mainstreamu, ali da su zapravo društvo i svi dominantni društveni kriterijumi postali marginalni, pa se stiče utisak da je obrnuto.

Vratimo se onome što se voli nazivati društveno-političkim temama. Društvo u Hrvatskoj ide unazad, dijalektike se više nitko ne sjeća, sve ozbiljnije se razgovara o zabrani abortusa. Tko je kriv? Jesmo li predugo šutjeli, odnosno možemo li aktivizmom išta promijeniti?

Pa klerikalizacija društva je zapravo njegovo vraćanje u mračni srednji vijek. Onoliko koliko smo u stanju da se odupremo uticaju klera, toliko smo u stanju da se odupremo tom nazadovanju. Danas se brane abortusi, sutra će se možda zabranjivati pasta za zube ili ginekološki pregled. Dok god većina ljudi bude pristajala na to, biće tako, to su čari demokratije. Nekritička većina zapravo donosi odluke.

Kako je u vašem Herceg Novom? Je li i on postao destinacija a ne grad, kao što je slučaj s nekima u Dalmaciji?

Srećom, samo dva mjeseca ljeti smo destinacija, blizu su Dubrovnik, Budva, Hvar i ostale atraktivne destinacije, pa još uvijek deset mjeseci godišnje ličimo na ‘Malo misto’, a ja atmosferu malog mista volim.

Preuzeto sa portala: Novosti