O potencijalima sudioničkoga upravljanja društvenim centrom koji okuplja čak 110 udruga razgovarali smo s Dušicom Radojčić, predsjednicom Zelene Istre i Koordinacije DC Rojc.

Razgovarala: Anita Buhin

Društveni centar Rojc, smješten u bivšoj vojarni u centru Pule, jedinstveni je prostor koji na jednome mjestu okuplja čak 110 udruga iz najrazličitijih područja djelovanja, poput kulture i sporta i rekreacije, koji su u Rojcu najzastupljeniji, psihosocijalne skrbi i zdravstva, djece i mladih, skrbi o osobama s posebnim potrebama, zaštite okoliša, tehničke kulture, nacionalnih manjina i ostalih djelatnosti. Zgrada u kojima udruge djeluju vlasništvo je Grada Pule, a njome upravlja mješovito tijelo – Koordinacija Društvenog centra Rojc, koju čini podjednak broj predstavnika i predstavnica Saveza udruga Rojca i Grada Pule.

O potencijalima sudioničkoga upravljanja jednim društvenim centrom poput Rojca razgovarali smo s Dušicom Radojčić, predsjednicom udruge Zelena Istra te predsjednicom Koordinacije DC Rojc.

KP: Za početak, možete li ukratko prepričati povijesti sudioničkoga upravljanja Rojcem koji je doveo do današnje situacije?

Udruge su u zgradu počele ulaziti devedesetih godina, za vrijeme i nakon što su je napustile privremeno smještene izbjeglice. Zgrada je bila u jadnom stanju, devastirana, zapuštena i na vrlo lošem glasu u gradu. S vremenom je nekoliko grupa i organizacija skvotirao manji dio zgrade. U to vrijeme se rješavalo i pitanje vlasništva između MORH-a i Grada Pule. Grad nije mario za objekt, a udruge su osjetile potrebu za nekim oblikom samoorganiziranja u zgradi o kojoj nitko nije vodio računa. U početku su to bili Veliko i Malo vijeće udruga Rojca, neformalni oblici samoorganiziranja, da bismo 2008. uspjeli nagovoriti Grad da konstituira Koordinaciju Rojca, savjetodavno tijelo sastavljeno od tri predstavnika Grada Pule i tri predstavnika udruga iz Rojca.

Počeci rada u Koordinaciji bili su teški. Mi smo govorili o sudioničkom upravljanju u vrijeme kada taj pojam nije bio prepoznat. Uzor su nam bile zagrebačke udruge koje su s Gradom Zagrebom uspjele osnovati Pogon – prvu mješovitu javno-civilnu ustanovu. U Puli u to vrijeme nije bilo lako zagovarati da korisnici upravljaju zgradom u vlasništvu Grada. Mi smo tada, kao i sada uostalom, tvrdili da je upravljanje daleko učinkovitije kada su u njega uključeni i korisnici, koji prepoznaju potrebe i svakodnevne probleme i prioritete te teže k najracionalnijem mogućem načinu trošenja sredstava namijenjenih Rojcu, za razliku od birokratskog modusa operandi gradske uprave sa svim poznatim problemima – netransparentnošću, neracionalnošću, korupcijom, sporim prilagođavanjem promjenama, minimumom napora, itd.

KP: Kako je lokalna uprava prihvatila te promjene? Koja je njezina uloga u Rojcu danas?

U početku je bilo teško. Godinama se nismo micali s mjesta zbog nerazumijevanja uloge Koordinacije predstavnika Grada Pule koje je imenovao gradonačelnik. Dugo smo se prepirali oko prava na uvid u sve financijske dokumente koji se tiču Rojca. A kada smo ih konačno dobili, shvatili smo uzrok tom otporu. Nakon toga smo godinama rješavali dugove, nastale kao rezultat lošeg financijskog planiranja, ali i mnoge druge probleme, koji su za posljedicu imali neracionalno trošenje novca. S vremenom su u Gradu prepoznali smisao i dobrobit suradnje u upravljanju Rojcem, što se u najvećoj mjeri dogodilo s novom pročelnicom Upravnog odjela za kulturu, koja razumije vrijednost Rojca. Koordinacija zaključke donosi konsenzusom, a pročelnica Odjela za kulturu članica je Koordinacije pa se tako sve donesene odluke lakše i brže provode.

Grad za redovno održavanje zgrade iz Proračuna svake godine izdvaja određenu svotu, a uloga Koordinacije je da odluči koji su prioriteti u financiranju, te da nadzire kako se sredstva troše. Da suradnja i razumijevanje Grada rastu potvrđuje i činjenica da je Grad po prvi put u Proračunu za 2020. godinu predvidio 8,5 milijuna kuna za obnovu dotrajale infrastrukture u zgradi, uz 1,1 milijuna kuna koje inače izdvaja za redovno održavanje zgrade.

KP: Koja je uloga Saveza udruga Rojca u svemu tome?

Savez udruga Rojca osnovan je 2012. jer smo nakon pokretanja Koordinacije DC Rojc shvatili da je Vijeće udruga Rojca, kao neformalno tijelo bez pravih predstavnika, obaveza i odgovornosti, funkcioniralo izuzetno kaotično i nedjelotvorno. Predstavnici udruga iz Rojca u Koordinaciji nisu imali pravu “bazu” za dogovaranje i koordiniranje. SUR je zato osnovan kao tijelo koje bira predstavnike Rojca u Koordinaciji, poboljšava međusobnu komunikaciju unutar same zgrade te brine i zagovara zajedničke interese i potrebe udruga prema Gradu. Danas SUR broji dvadesetak udruga, a njegov legitimitet leži u aktivnoj ulozi i postignutim rezultatima vezanim za unapređenje ukupnih uvjeta djelovanja u Rojcu te njegovoj otvorenosti za nove članove. Svaka organizacija koja želi preuzeti aktivniju ulogu u zajedničkim pitanjima i upravljanju može se uključiti u SUR. Savez je također otvaranjem i upravljanjem zajedničkim prostorom Dnevnog boravka započeo proces u kojem će Rojc dobiti veći broj zajednički korištenih i javno dostupnih prostora.

KP: Krajem 2018. započet je projekt Grad(imo) Rojc kojim će se, između ostalog, izraditi i Plan sudioničkog upravljanja DC Rojc. Možete li nam reći nešto više o samome projektu?

Natječaj, u okviru kojega je projekt Grad(imo) Rojc dobio financijsku podršku, rezultat je prepoznatog značaja sudioničkoga upravljanja društveno-kulturnim centrima u Hrvatskoj. Jedan od glavnih ciljeva našeg projekta, osim aktivnosti na području kulture kojima se povezuju udruge unutar Rojca i renoviranje infopunkta na ulazu, jest izrada prvog plana upravljanja DC Rojc. Planom upravljanja nastojat ćemo predložiti rješenje za probleme u upravljanju koji se pojavljuju zbog ograničenih mogućnosti Koordinacije kao savjetodavnog tijela Grada. Vrijednost modela sudioničkog upravljanja koji smo stvorili u Rojcu je prepoznata i često su nas zvali da ga predstavimo i u zemlji i u inozemstvu. Ali Koordinacija, koja je inovativni model upravljanja i s kojom smo postigli puno, ipak je samo prijelazni oblik upravljanja.

Ako se usporedimo s drugim sličnim centrima, ono što nas razlikuje je zaista veliki broj organizacija u centru, preko 100 formalno, ali i više jer se prostori dijele. Druga razlika su šarolike i brojne djelatnosti udruga, koja pokrivaju sva područja djelovanja. Život pod istim krovom naučio nas je na međusobno razumijevanje i suradnju. U Rojcu imamo udruge osoba koje imaju drugačije potrebe, koje društvo često slabo prepoznaje, a mi u Rojcu smo ih svjesniji. Osim toga, u Rojcu ne postoje uobičajeni konflikti i problemi povezani s ideologijom, pa tako imamo miran suživot različitih navijačkih klubova, nacionalnih manjina, braniteljskih udruga, udruge Josip Broz Tito itd.

U okviru projekta Grad(imo) Rojc proveli smo istraživanje percepcije DC Rojca među građanima Pule. Istraživanje je provela agencija Ipsos na reprezentativnom uzorku s malom statističkom pogreškom, te ono pokazuje da čak 90,1 % stanovnika Pule zna za Rojc, a od njih ga je čak 90,2 % posjetilo, odnosno sudjelovalo u nekim sadržajima koje nudi. Kao najpozitivniju osobinu najčešće ističu da je Rojc dobar primjer reaktivacije bivših vojnih objekata te mjesto gdje sve kategorije građana mogu provoditi vrijeme. Čak dvije trećine građana smatra kako je Centar izrazito potreban Puli, a još 19 % potrebnost Centra ocjenjuje s četvorkom. Prosječna ocjena je vrlo visokih 4,5. To istraživanje nam je jako dobar alat za zagovaranje većih ulaganja i veće institucionalne brige o Rojcu, što je i Grad očito prepoznao povećavši ove godine iznos u proračunu.

KP: Novim planom upravljanja društvenim centrom Rojc trebalo bi se institucionalizirati civilno-javno partnerstvo. Koje promjene u funkcioniranju Rojca možemo očekivati?

Tijekom ovih deset godina rada u Koordinaciji shvatili smo i njezina ograničenja. Putem projekta Grad(imo) Rojc pokušavamo pronaći način da uklonimo nedostatke koji nastaju upravljanjem putem Koordinacije. Za izradu plana upravljanja odlučili smo formirati radnu grupu. U njoj su predstavnici Grada Pule te pet predstavnika udruga iz Rojca, koje smo na početku izabrali javnim pozivom svim udrugama koje djeluju unutar zgrade, a ne samo onima uključenima u SUR. Jedan od problema način funkcioniranja sadašnje Koordinacije je što predstavnici Grada imaju ograničeno vrijeme na raspolaganju jer sudjeluju u njezinome radu za vrijeme svojega radnog vremena, dok predstavnici Rojca to rade potpuno volonterski, te se zbog svojih poslova ili aktivnosti ne mogu u tolikoj mjeri baviti tim pitanjima. Drugi je problem što odluke koje se donose na Koordinaciji treba netko i provesti. Za provedbu odluka nadležan je određeni odjel u Gradu, gdje postoji hijerarhija i spora procedura, dijelom i zbog preopterećenosti. Između Koordinacije i nadležnih gradskih odjela koji odluke provode postoji još i Castrum, gradska tvrtka koja se bavi upravljanjem zgradama. Zato gubimo jako puno vremena od trenutka u kojem se neka odluka donese do trenutka u kojemu se ona provede.

Razmotrili smo nekoliko mogućih modela upravljanja i došli smo do zaključka da bi optimalna bila uspostava mješovite civilno-javne ustanove. U njoj bi, kao i u Koordinaciji, na ravnopravni način o upravljanju odlučivali Grad i predstavnici Rojca, ali bi se za izvršavanje zaposlili ljudi koji bi se cijelo svoje radno vrijeme bavili Rojcem. U tijeku je analiza pravnih i financijskih aspekata jedne takve civilno-javne gradske ustanove i izrada prijedloga broja zaposlenika i opisa radnih mjesta. Izračunali smo da bi za redovno funkcioniranje Rojca putem jedne takve ustanove bio potreban novac vrlo blizu iznosa koji Grad Pula sada izdvaja za redovno održavanje Rojca.

KP: Za kraj, koji su potencijali sudioničkoga upravljanja kakvo imamo u Rojcu za šire društvo i okolinu? Što možemo naučiti na primjeru Rojca?

Ono što je u cijeloj priči meni važno, čime se bavim i u svojoj udruzi Zelena Istra, je briga o javnim dobrima i sprječavanje njihove privatizacije. Postoji taj mit da je država na svim razinama uprave nesposobna učinkovito upravljati javnim dobrima i uslugama, pa se kao rješenje nudi isključivo njihova privatizacija. Međutim, javna dobra i usluge su društveno bogatstvo i treba ih unaprjeđivati, a ne privatizirati. U Rojcu smo pokazali da je upravo sudjelovanje korisnika u upravljanju i nadzoru nad javnim dobrima i uslugama rješenje kojim se ona mogu razvijati u korist sviju. Mi u Puli jako dobro znamo o čemu se radi jer je mnogo bivših vojnih nekretnina sličnih Rojcu propalo upravo zato što su država i Grad uzaludno čekali investitore s vrećama novca koji će u njih uložiti. Pokazalo se da je iluzija da je jedino turistifikacija rješenje i da je špekulanata vrijednim zemljištem u priobalju više od ozbiljnih investitora.

Mi smo s druge strane dokazali kako se jedno javno dobro kao što je Rojc angažmanom građana može spasiti od propadanja i stvoriti iznimnu društvenu vrijednost i korist. Ujedno smo dokazali da se javnim dobrom može upravljati transparentno i racionalno – ako u njemu sudjeluju korisnici. Svrha sudioničkog upravljanja je demokratizacija upravljanja kojom se oni kojih se odluke tiču uključuju kao ravnopravni akteri donošenja tih odluka. To je model koji mi predlažemo i u drugim sferama upravljanja javnim i zajedničkim dobrima.

Intervju preuzet s portala kulturpunkt.hr