Hrvatski savez gluhoslijepih osoba – Dodir u četvrtak je na okruglom stolu “Podrška u nastavi gluhoslijepim, gluhim i nagluhim učenicima u odgojno-obrazovnim ustanovama” istaknuo važnost osiguravanja inkluzivnog odgojno-obrazovnog okruženja za sve učenike, pa tako i one oštećena vida i sluha, te pozitivnog stava javnosti prema njima.

Sanja Tarczay, predsjednica Dodira, kazala je kako je ostvarila san i postala doktor znanosti unatoč djelomičnom nedostatku osjetila, što ne bi uspjela da nije imala svoje prevoditelje. Stoga smatra da obrazovanje mora biti sposobno odgovoriti na potrebe sve djece, bez obzira na njihove međusobne razlike.

Rezultate istraživanja udruge Dodir, koja je upite poslala u 872 osnovne i 404 srednje škole, predstavila je prevoditeljica za gluhoslijepe osobe Ilka Zadro. Cilj je bio saznati koliki je u njima broj gluhoslijepih osoba, koji su stupnjevi oštećenja, koliku podršku osobe imaju u nastavi, ali i kakva je edukacija njihovih učitelja.

Informacije su dobili od 71 škole, od kojih 30 nije školovalo gluhoslijepe osobe. “Između oko 23 tisuće učenika, 46 učenika ima različit stupanj osjetnih oštećenja. Slična je situacija i u srednjim školama. Za edukaciju je zainteresirano oko 25 srednjih i toliko osnovnih škola. Gluhih učenika je 17 posto u osnovnim, a 31 posto u srednjim školama, a gluhoslijepih učenika je oko 2 posto”, istaknula je.

Zadro je dodala kako je najčešći način komuniciranja čitanje s usana, u više od 80 posto slučajeva, iako ‘čitač’ može shvatiti samo 30 posto od onoga što je rečeno. Od nadležnih tijela stoga traži da se uključe i poboljšaju uvjete obrazovanja te usklade termine za prevoditelje.

Ana Marija Babojelić iz Centra za prevođenje hrvatskog znakovnog jezika je kazala kako Dodir već 20 godina promiče hrvatski znakovni jezik u cilju stvaranja inkluzivnog okruženja. Prevoditelj ne smiju odlučivati što je bitno, nego u prevođenju opisuju situaciju i prevode sve, moraju biti stručno educirani za učinkovitu komunikacijsku integraciju, rekla je.

“Vrsni prevoditelj mora gluhoslijepim osobama, sukladno etičkim kodeksom, prevoditi riječi, ali i prenositi ponašanje te reakcije sugovornika, auditivne i vizualne informacije”, kazala je.

Kao primjer dobre prakse istaknut je Dječji vrtić “Mali princ”, koji je prvi put 2014. godine dobio prevoditelja za trogodišnju gluhoslijepu djevojčicu. Iskustva su bila mahom pozitivna, počevši od djevojčice koja je mogla pratiti školovanje kao ostala djeca, ili njenih vršnjaka koji su se počeli interesirati za jezik, do učitelja koji su stekli osnovna znanja od prevoditeljice. Babojelić je rekla da su prevoditelji realna potreba, jer se bez njih djeca ograničeno snalaze. “Nužna je kvalitetna komunikacijska podrška,bez nje dolazi do izolacije djece”, ustvrdila je.