Predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba uputila je otvoreno pismo ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak koje prenosimo u cijelosti.

Poštovana ministrice prof.dr.sc. Divjak,

Hrvatski savez gluhoslijepih osoba već je gotovo 25 godina usmjeren osiguravanju prava i kvalitetne podrške u komunikaciji gluhoslijepih, ali i gluhih i nagluhih osoba. Osobito se zauzimamo za pravo na inkluzivni odgoj i obrazovanje gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece u sustavu za koji ste nadležni.

Prisiljeni smo uputiti ovo otvoreno pismo izravno vama jer se zbog neprestanog diskriminatornog pristupa i ignoriranja naših prijedloga već godinama narušavaju prava gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece zahvaljujući ukorijenjenom stavu nažalost brojnih stručnjaka unutar vaše institucije – i sustava obrazovanja na svim razinama – koji ne razumiju probleme gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece, uz posebno uskraćivanje prava na korištenje jezika koje im jamče međunarodni dokumenti.

Trenutačno u Hrvatskoj postoji najmanje šestero gluhoslijepe, gluhe ili nagluhe djece koja se žele uključiti u redoviti program predškolskog odgoja, ali im to nije omogućeno jer sustav nema reguliranu mogućnost uključivanja prevoditelja znakovnog jezika u rad vrtića. Na taj se način onemogućuje pravilan psihosocijalni razvoj gluhoslijepog, gluhog i nagluhog djeteta, a posebno u jezično-kognitivnom području – toj je djeci, naime, materinski jezik hrvatski znakovni jezik, što znači specifičan pristup u komunikaciji.

Iznimnim smo naporima uspjeli od 2014. godine osigurati prevoditelje u vrtiću za dvoje od njih (po jedno gluho dijete u Zagrebu i Varaždinu), uz suradnju s gradonačelnicima Zagreba i Varaždina. To je trebalo biti privremeno rješenje dok se ne pronađe odgovarajuće i trajno, u nadležnosti vašeg Ministarstva. Privremeno je rješenje potrajalo, podrška s vremenom izblijedjela – a da se o financijskoj održivosti i ne govori. Takav je pristup rezultirao frustracijama i strahom – kako roditelja uključene djece, tako i angažiranih prevoditelja, jer su svaka tri mjeseca morali potpisivati novi ugovor s vrtićima, a čekale su se i nove odluke gradskih vlasti…

Naši su prevoditelji u obrazovnom sustavu prisutni od 1995. godine i možemo predočiti sjajne rezultate učenika i studenata uključenih u program – doktorat znanost, diploma fakulteta, diploma više škole i sl.. Žalosti nas što se naš koncept edukacije i uvođenja prevoditelja znakovnog jezika dosad maksimalno ignorirao pa umjesto kvalitetnog poticajnog sustava koji jamči jednake mogućnosti svakom djetetu danas imamo kaotičan sustav, počevši od samog nazivlja osobe pa sve do načina uvođenja/zapošljavanja komunikacijskih posrednika ili asistenata u nastavi, ne poštujući međunarodne dokumente koji jasno govore o prevoditeljima znakovnoga jezika kao jedinoj alternativi za tu skupinu djece, pripadnike jezično-kulturne manjine. Osim toga, korištenje pogrešnog nazivlja rezultira ne samo izjednačavanjem potreba sve djece s teškoćama u razvoju ili invaliditetom, već se izjednačava i rad asistenata s prevoditeljima. Načini zapošljavanja su različiti, kao i njihove vještine, znanja i kompetencije. Nad radom komunikacijskih posrednika i inih ne postoje supervizije, monitoring i evaluacije,a o nužnosti neprestanog učenja i usavršavanja znakovnog jezika da i ne govorimo. Pitamo se kako je moguće osigurati kvalitetan pristup informacijama i komunikaciji ako se zapošljavaju nekvalificirane osobe s nikakvim ili manjkavim znanjem znakovnog jezika.

S problemom smo višekratno upoznavali i javnost i bivše odgovorne djelatnike vašega ministarstva, a na nedavnom je sastanku 20. lipnja 2017. predsjednik Vlade RH g. Andrej Plenković nakon upoznavanja sa situacijom za rješavanje zadužio dva resorna ministarstva – MDOMSP i MZO, uz suradnju s našim Savezom.

Na sastanku predstavnika navedenih ministarstava i Saveza Dodir održanom 6. srpnja 2017. u MDOMSP-u načelno je izražena volja za rješavanje situacije u vrtićima, no uz vrlo očitu nespremnost na izmjenu zakona i propisa te prisutno nerazumijevanje naših potreba, prava i zahtjeva.

Poštovana profesorice Divjak, imajući na umu:

– da problem na koji upozoravamo postoji već godinama;

– da je Grad Zagreb zahvaljujući osobnom angažmanu gradonačelnika Bandića obećao osigurati dodatna sredstava za financiranje plaća za prevoditelje u vrtiću za četvero gluhoslijepe, gluhe ili nagluhe djece u Zagrebu, uz pozitivna obećanja i od Grada Varaždina za financiranje prevoditelja u vrtiću za dvoje djece dok se ne riješi sustavno financiranje sa strane vašeg Ministarstva;

– da u komunikaciji s predstavnicima nadležnih ministarstava i dalje ne vidimo pomake ni spremnost na izmjenu zakona i propisa koji onemogućuju osiguravanje prevoditelja u vrtiću u sustavu predškolskog odgoja;

– da smo upravo pred početkom nove nastavne godine za koju su upisi u vrtiće završeni, a djeca o kojoj je riječ bez prevoditelja se neće moći uključiti u rad skupine, što znači da će im pristup informacijama i komunikaciji biti onemogućen;

– da se gluhoslijepa, gluha i nagluha djeca u redovan sustav školovanja uključuju tek u osnovnoškolskoj dobi i tu se pojavljuju prvi izraziti problemi socijalnog uključivanja;

– da gluhoslijepa, gluha i nagluha djeca postižu znatno slabije rezultate od svojih čujućih vršnjaka ne zato što su manje sposobna, manje inteligentna ili sl., nego zato što u predškolskom sustavu nemaju odgovarajuću komunikacijsku podršku- stručnog i kvalitetnog prevoditelja – te time ni adekvatnu pripremu za polazak u školu;

– da neadekvatna priprema za polazak u školu (ili pak nikakva, u slučaju gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece) i nekvalitetna komunikacijska podrška sasvim sigurno znače slabije obrazovne rezultate, smanjene mogućnosti nastavka školovanja, ograničen izbor zanimanja, a naposljetku i isključenost iz društva;

– da članak 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom izričito navodi kako je Hrvatska (jedna od privih potpisnica Konvencije, prije više od deset godina!) dužna “osigurati provođenje obrazovanja osoba, poglavito djece koja su slijepa, gluha ili gluhoslijepa na najprikladnijim jezicima i načinima te sredstvima komunikacije za te pojedince, i u okruženjima koja u najvećoj mogućoj mjeri potiču intelektualni i socijalni razvoj”;

da se intelektualni i socijalni razvoj gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece u ovom i ovakvom sustavu obrazovanja nažalost ne samo ne potiče, nego sprječava;

– da članak 2. iste Konvencije, u skladu s motom “Ništa o nama bez nas”, vrlo jasno kaže «da bi osobe s invaliditetom trebale imati mogućnost biti aktivno uključivane u procese donošenja odluka o politikama i programima, uključujući one koji se izravno odnose na njih”, no u pripremu programa osposobljavanja za stručnog komunikacijskog posrednika, kako doznajemo, nije planirano konzultiranje organizacija gluhoslijepih i gluhih, a riječ je o programu koji se izravno na nas odnosi;

– da smo upravo mi iznijeli teret pionirskih koraka u uvođenju edukacije znakovnog jezika još od 1998. godine;

-da možemo iznijeti konkretne pokazatelje uspješnosti programa “Prevoditelj u vrtiću” koji provodimo od 2014. – ne samo za izravne korisnike – gluhoslijepu, gluhu i nagluhu djecu – nego i vršnjake kojima prisustvo djece koja koriste drugačije načine komunikacije omogućuje razvoj empatije, prihvaćanja različitosti i spoznaje Drugih i Drugačijih na poseban način;

– da možemo nasuprot tome predočiti beskrajni niz tužnih primjera gluhe, nagluhe ili gluhoslijepe djece «iz sustava» kojima nije ni dopušteno korištenje znakovnog jezika, koja ne komuniciraju – a u rad s njima otpočetka su uključeni i logopedi i rehabilitatori i različiti “stručnjaci koji valjda bolje od nas znaju što gluhoj djeci treba”;

– da je sustavno negiranje i odugovlačenje rješavanja problema, prebacivanje odgovornosti nadležnih ustanova, uz potpun nedostatak znanja i empatije široke javnosti o problemima manjinskih grupa, a pogotovo gluhoslijepih, gluhih i nagluhih osoba, te nedostatno zakonodavstvo u području integracije gluhoslijepe, gluhe i nagluhe djece u predškolski i školski sustav dovelo do alibija za nerješavanje problema, ali za diskriminaciju nema alibija;

– da smo nakon obećanja gradonačelnika Grada Zagreba o osiguravanja sredstava za plaće prevoditelja (a pregovori za Varaždin su u tijeku) upozoreni od predstavnice vašega ministarstva da “bez verificiranog programa ne možemo ući u vrtiće”, što je otvorena ucjena! Istodobno izražava i neznanje što to znači prevoditelj u vrtiću, odnosno koja mu je uloga – prevoditelj u vrtiću samo prati dijete i prevodi mu sve što se oko njega događa – on nije dio vrtićkog osoblja niti je angažiran od vrtićkog osoblja. On/ona je samo uši i/ili oči gluhoslijepog, gluhog i nagluhog djeteta, a i glas djeteta. On je vanjski suradnik zahtijevan od strane roditelja i angažiran od organizacije koja ima kompletan program edukacije, monitoringa, evaluacije i supervizije prevoditelja u vrtiću…

Imajući, dakle, na umu sve navedeno, zahtijevamo uključivanje educiranog i kvalitetnog prevoditelja u vrtiću za svako gluhoslijepo, gluho ili nagluho dijete koje to zatraži; pravo na komunikaciju za gluhoslijepo, gluho ili nagluho dijete u predškolskoj ustanovi – pravo da “čuje” igru, da u njoj sudjeluje, sklapa prijateljstva, uči o bojama, slovima i brojkama… i stekne potrebne vještine prije polaska u školu. Sve ono što starije generacije gluhoslijepih i gluhih osoba u ovoj državi uglavnom nisu imale, jer je uvijek netko umjesto njih znao što im treba, jer su postojali “tumači” njihovih prava i potreba, različiti “posrednici”, baš kao što sada predstavnica vašega ministarstva navodi kad odgovara da se u stvaranju programa namijenjenog nama – naše mišljenje neće ni tražiti!

Pozivamo vas da poduzmete sve potrebne korake za prekid takve diskriminatorne prakse, omogućite da se naš glas čuje, a naša prava osiguravaju.

Kvalitetna i odgovarajuća komunikacijska podrška u predškolskoj dobi neće dakako jamčiti da će svako gluhoslijepo, gluho i nagluho dijete postati akademski građanin, no nastavkom dosadašnje prakse gotovo zajamčeno – neće nijedno!

Pozivamo vas, dakle, da – neizostavno i bez odgađanja – otklonite prepreke koje stoje na putu punoj integraciji i ostvarivanju ljudskih prava svih pripadnika ovoga društva i omogućite uključivanje prevoditelja znakovnog jezika za gluhoslijepu, gluhu i nagluhu djecu koja to žele – već od ove školske godine, 2017./2018.

Dr.sc. Sanja Tarczay