Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir upozorila je kako postoji velika razlika između hrvatskoga znakovnog i standardnog jezika što gluhoslijepim, gluhim i nagluhim osobama otežava obrazovanje, te je čujuće osobe pozvao da osvijeste tu činjenicu i prilagode obrazovnu reformu svima, prenosi Hina.

Iz saveza su naglasili kako je zbog neodgovarajućeg obrazovanja neizvjesna budućnost pred tim mladim ljudima.

“Gluhe osobe su kulturna i jezična manjina. Kako bi ostvarile svoje potencijale, treba im omogućiti obrazovanje kakvo imaju njihovi čujući vršnjaci. Važno je da djeca što ranije počnu komunicirati znakovnim jezikom, a onda svladavati i standardni jezik. Već od vrtića im treba osigurati prevoditelja znakovnog i pružiti dodatnu pomoć u svladavanju standardnog jezika. Njima je to drugi jezik”, naglasila je predsjednica saveza Sanja Tarczay istaknuvši kako je poznavanje oba jezika uvjet za uspješnu inkluziju u redovni sustav obrazovanja.

U priopćenju se navode iskustva osoba kaoje su zbog slabog poznavanja standardnog jezika bile diskriminirane u sustavu obrazovanja. Umjesto pomoći u školovanju, kažu, sustav ih je prisilio na upis na zanimanja za koja nisu bili zainteresirani.

“Nije naš problem što smo gluhi, nego što nas čujući ne žele slušati”, poručila je Ana Jakopović koja je nakon srednje škole za slastičara završila Učiteljski fakultet.

Predsjednica Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika Ana Marija Babojelić je upozorila kako ne postoji odgovarajući nadzor prevoditelja znakovnog jezika.

“Gluha djeca katkad bolje znaju znakovni jezik od svojih ‘prevoditelja’. Zbog toga je nužna provjera znanja prevoditelja te njihova stalna edukacija“, poručila je voditeljica edukacijskog programa Dodira Tajana Uzun.

Sudionici tribina izrazili su nadu da će što veći broj gluhih i gluhoslijepih maturanata upisati studij. “Osim što će sami od toga imati koristi, time utječu i na druge osobe s istim invaliditetom. Mogu ih educirati te im služiti kao uzor”, poručili su.