Hrvatski savez slijepih organizirao je u četvrtak okrugli stol pod nazivom “Nevidljivi slijepi” s kojeg su uputili apel političarima da se sustavno uredi financiranje udruga i saveza osoba sa invaliditetom, pod hitno prestane igranje sa Zakonom o socijalnoj skrbi, koji se mijenja sa svakom promjenom vlasti, te da osobe s invaliditetom počnu smatrati ravnopravnim građanima, sukladno Konvenciji UN-a.

U vrijeme kada bi trebali svečano obilježiti 70-u godinu postojanja, zapravo visimo o niti i pitamo se trebamo li Hrvatskoj, odnosno jesmo li, zajedno sa svojim temeljnim udrugama, baš mi uteg koji naginje vagu stabilnosti , otvari li baš naše financiranje rupe u proračunu i stvara deficit, upitao je predsjednik Saveza Vojin Perić.

Vladinom uredbom prepolovljena sredstva za udruge

Iako je država odavno na udruge osoba sa invaliditetom prebacila dio socijalnih usluga, nikada nije uredila njihovo sustavno financiranje. Ako netko odrađuje tvoj posao, onda zato mora biti i plaćen, ustvrdio je Perić dodavši da su se Vladinom uredbom Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva, putem koje se financiraju i udruge slijepih, prepolovila sredstva.

Ako se to provede, naš Savez, kao i većina njegovih temeljnih udruga, prestat će s radom, a slijepe osobe ostat će bez nekih socijalnih usluga, rekao je. Tvrde nam da novca za financiranje nema dovoljno, a mi tvrdimo da ima, ali se pogrešno troši. Nismo protiv civilnog društva i drugih udruga koje se bave raznim područjima, ali smatramo da su udruge koje pružaju usluge osobama s invaliditetom sasvim nešto drugo i zahtijevaju sustavno financiranje, rekao je Perić.

Upozorio je da 6200 slijepih Hrvatske životari s 350 kuna državne milostinje (tuđa njega i pomoć), koja je najniža u Europi, i nemaju prava na osobnu invalidninu. Stoga zahtijevaju da se socijalni dodaci odvoje od statusnih, a tuđa njega i pomoć, odnosno osobna invalidnina, ne uokviruju bilo kakvim cenzusima več da na to pravo u punom postotku ima svaka slijepa osoba.

Perić ističe da osobe s invaliditetom nisu socijalni slučajevi, a njihovi dodaci ili doplatci nisu socijalne naknade za egzistencijalne potrebe nego kompenzacijski novac kojim plaćaju potrebe i usluge prouzročene sljepoćom, odnosno nekim drugim invaliditetom.

Udruge osoba s invaliditetom ostaju bez polovice novca

Govoreći o nestabilnosti financiranja, Marica Mirić iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske istaknula je da su se u mnogim udrugama ljudi godinama osposobljavali za razne poslove i bili zaposleni, no sada im prijeti otkaz, a onima koji ostanu minimala. Ako se postupi po Uredbi o financiranju Nacionalne zaklade, kaže mirić, 56 udruga osoba s invaliditetom ostat će bez 50 posto novca.

Članica HSLS-a i nekadašnja ministrica socijalne skrbi Dorica Nikolić ustvrdila je da već niz godina sluša istu stvar, a ništa se ne mijenja jer Hrvatska nema analize pojedinih područja, potreba, planiranja i kontrole, posljedica toga je problem s upravljanjem.

Navodeći da u registru ima više od 500.000 osoba s invaliditetom, ocijenila je da se to takve brojke došlo jer nijedna Vlada nije razlučila tjelesna oštećena od osobne invalidnosti, niti se se usudila reći da je nemoguće financirati 56 udruga osoba s invaliditetom.

S druge strane, zbog neslaganja i nekoordiniranosti osnivani su razni uredi za osobe s invaliditetom pri Vladi, nacionalne zaklade, povjerenstva. A što oni rade, posrednici su između ministarstava i udruga koje pružaju usluge, pišu izvješća, problemi se gomilaju i ne rješavaju, a novac troši nepotrebno, kaže Nikolić.

Treba analizirati potrebe, donijeti plan i vidjeti koje se udruge mora financirati. Kad se ustanovi da nema pola milijuna osoba s invaliditetom i shvati da nam ne trebaju silni posrednici između ministarstava i udruga koje stvarno pružaju usluge stvari će krenuti na bolje, ocijenila je Nikolić.