– Danas je 19. ožujka 2017. godine. U tjednu iza nas dva su datuma ostala praktično nezabilježena u našoj javnosti. Riječ je o bestidnoj tišini koja ignorira istinu najveće humanitarne katastrofe našeg vremena onu ratnim razaranjima i neviđenim nasiljem obilježene Sirije.
Piše: Vladimir Bogdanić, SEEbiz
Zemlje udaljene samo tri sata leta od Zagreba, zemlje koja kao i naša pripada Mediteranu ujedno dijelu svijeta za koji se slobodno može reći da je kolijevka naše civilizacije
Da je na dan 18. ožujka u Zagrebu na špici ili bilo gdje drugdje napravljena anketa među građanima o važnosti tog datuma gotovo sam posve siguran da od anketiranih nitko ne bi znao odgovor na to pitanje. Jednako bi tako uz časne iznimke bilo i u Europi.
Istina je međutim da je taj datum itekako važan a biti će to sve više i više. Prije šest godina upravo na dan 18. ožujka započeo je brutalni val nasilja i krvavi rat te najveća tragedija našeg doba, ona u Siriji! Svojom dužinom trajanja, svojim razornim posljedicama, brojem žrtava i ubijenih osoba, svojim brojem raseljenih i protjeranih ljudi taj rat i humanitarna katastrofa zauvijek će ostati znak početka 21. stoljeća i civilizacijskog dna naše epohe. Rat u Siriji i naši mediji nazivaju građanskim ratom no on je po svojoj suštini međunarodni sukob na tlu Sirije.
Bez vojnih postrojbi susjednih zemalja i sada u ovoj fazi rata Rusije taj bi rat imao drugi karakter. Uz to dominantan utjecaj režima i njegovog represivnog aparata bitno je odredio razmjere katastrofe. Mada bi se ignoriranje sirijske patnje i užasa moglo smatrati zapanjujućim suvremena nam povijest pokazuje da se civilizacija kojoj pripadamo lako nosi s užasima i ljudskom patnjom. Od vremena industrije smrti u Auschwitzu i logorima smrti diljem Europe svijet je našao način kako da progonjene i ponižene žrtve smatra prirodnim stanjem stvari.
Tako je postalo moguće da brojke koje ukratko i za ovu priliku navodim šokiraju svojom tragičnošću a često bivaju interpretirane kao da su banalne:
- Potpuno razorena infrastruktura zemlje, ceste škole, bolnice, gospodarstvo
- Broj ubijenih osoba u ratnim razaranjima i bombardiranjima režimskih snaga na civilno stanovništvo preko 500.000
- Broj raseljenih osoba unutar Sirije preko 11.000.000 prema podacima OUN
- Broj izbjeglica u susjednim zemljama oko 5.000.000 od toga je više od 50% djece
- Preko 6.000.000 djece ovisi o humanitarnoj pomoći koja je slaba i nedovoljna a često izostaje.
- Prema podacima UNICEF-a preko 2.800.000 djece živi u nemogućim uvjetima u zonama do kojih nije moguće dostavljati pomoć. Velik broj djece unovačen je i bori se u ratnim operacijama.
- Broj zatvorenika u jezivim zatvorima preko 250.000
- Preko 13.500.000 ljudi živi u uvjetima elementarne bijede.
- Udaljenost od tursko-sirijske granice do europskog dijela Turske je preko 1.000 km što je za veliku većinu nepremostiva prepreka.
- Informatički rat s besprimjernim manipulacijama kojima se žrtva prikazuje kao terorist a teror opravdava borbom protiv terora!
Masovna ubijanja i nasilje postaju roba koju medijska industrija rado troši, a nove tehnologije svemu daju svoj pečat. Od industrijske prešlo se na digitalnu fazu. Ona nasilje vlasti objašnjava borbom protiv terorizma, ona zbog jednog elektroničkog pisma kojim izražavate solidarnost s žrtvom upada u vaš kompjuter, manipulira notorne činjenice, zločinca pretvara u borca protiv terorizma a katastrofu milijuna ljudi naziva normalizacijom. Istovremeno uz medijske papagaje koji ritualno ponavljaju fraze informatičko obavještajnih centrala broj žrtava dostiže apokaliptične razmjere. Digitalna tehnologija industriju je smrti unaprijedila pa joj polazi za rukom da i najstrašnije brojke prikazuje banalnim.
Razorna bomba bačena na bolnicu i digitalna informatička laž djeluju lokalno i globalno. U trenutku kad u Alepu bomba pada na bolnicu digitalna tehnologija dovršava posao tvrdnjom o teroristima koji se kriju u bolnici.
U trenutku kad zločinački režim svoj krvavi pir dovodi do luđačke faze digitalna tehnologija do vašeg televizora, računala ili mobilnog telefona šalje sliku o režimu koji je „jedina šansa za mir“. Za žrtvu na terenu, za majku i njeno dijete, za generaciju djece lišene osnovnih uvjeta života kao što su hrana, obrazovanje, zdravlje, mir i bilo kakva perspektiva pakleni je krug time zatvoren. Nema nade, nema solidarnosti svijeta, ostaje samo borba za goli opstanak. Da parafraziram riječi Vlade Gotovca iz 1972. godine – povijesni vjetar još jednom je pomutio jezike. Dok laž i fraza odzvanjaju, vapaj očajnika utišan je.
Ipak, otpor ovom stanju stvari postoji još od samog početka a njegovi razmjeri biti će vidljiviji prvenstveno zahvaljujući neviđenoj snazi samog sirijskog naroda. Djela njegovih umjetnika, znanje njegovih najmudrijih ljudi i vitalnost sirijske mladosti nadjačati će pakleni krug. Kultura i umjetnost kojoj je moguće svjedočiti, filmovi i muzika, likovna djela i literatura svjedoče narod čiji se duh ne može slomiti. U tom duhovnom otporu zlu vidim doba koje će doći.
Zastanite na trenutak i zatvorite svoje oči i pokušajte slušati glasove teroriziranih majki, molitve starijih muškaraca i žena, plač i očaj djece Sirije, progonjenih mladih ljudi koji su svoju žudnju za slobodom platili jezivim tamnicama do kojih ne dolaze međunarodni promatrači. Osluhnite one koji se optuženi za terorizam užasavaju svakog nasilja a znaju kako se nasiljem krug pakla u koji su uhvaćeni pretvorio u začarani krug bez prava na solidarnost i nadu. Živjelo pravo naroda Sirije na slobodu, dostojanstvo i vlastiti izbor budućnosti.