Kraj ciklusa izložbi Galerije 90-60-90 na temu Tišina završavamo skupnom izložbom, otvorenje će se održati 19. prosinca 2019. u 20 sati u velikoj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu.

U sklopu posljednjeg dijela dvogodišnjeg ciklusa izlažu Dajana Durić, MOON Martina Zelenika i Nada Maleš. Izložba obuhvaća tri različite pozicije u razlaganju koncepata tišine i šutnje, hrabrosti i straha, kretanja i stagnacije. Tako Dajana Durić svoj rad oblikuje u osobno emocionalno iskustvo gubitka bliske osobe, MOON Martina Zelenika u potrazi za modusima introspekcije zahvaća u netaknutu prirodu, a Nada Maleš u svojem fotografskom ciklusu bilježi proces utišavanja u postindustrijskom ambijentu derutne tvornice konca Dalmatinka.

Audio-instalacija Dajane Durić pod naslovom Vizualna tišina nastavlja se na autoričina prethodna istraživanja odsutnosti, punjenja i pražnjenja. Riječ je o višegodišnjem projektu koji govori o smrti i ljudskoj prolaznosti te individualnim strategijama obračuna s prolaznošću. Instalacija se sastoji od dvanaest priča ispisanih u formi pisma bliskoj osobi koja je preminula. Izgovaranjem sadržaja pisama umjetnica prolazi kroz jednu vrstu katarzičnog procesa suočavanja sa vlastitim strahovima, stvarajući univerzalan jezik za govor o iskustvu smrti.

Na sličnom je tragu i video-rad Introversion interdisciplinarne umjetnice MOON Martine Zelenike. Materijal od kojeg se sastoji rad u većini su snimke impozantnog velebitskog sjevernog i južnog gorja. Minimalistički kadrovi fukcioniraju kao vizualno putovanje kroz vrhove Velebita i zelene šumovite površine, ali iz izvrnute perspektive. Prizori su kolorirani na način da dočaravaju nadrealnu površinu planete Zemlje i otvaraju vrata u svijet „s druge strane pogleda”. Ovim video-kolažom Zelenika kreira neku vrstu ultimativnog utočišta s idealnim uvjete za proces uranjanja u samoga sebe u vremenu narušene privatnosti, sveprisutnog panoptikona i inflacije informacija.

Svojevrsna zamrznutost prizora lajtmotiv je fotografskog projekta Nade Maleš. Prodorna odsutnost ljudskog lika na fotografijama predstavlja najveći otklon u odnosu na povijesne prikaze tvornice Dalmatinka. Prostor koji je naglašeno postindustrijski, post-tranzicijski, pa i post-ljudski emanira neku vrstu estetike iščeznuća. Maleš svoj objektiv okreće u smjeru fragmenata poput gomile neupotrijebljenog konca i prediva, detalja prašnjavih strojeva, natpisa koji datiraju godinama unazad, potpuno prerazmještenog tvorničkog restorana, sata zaustavljena na 10:30, crvene termosice na stolu – koji svi djeluju kao relikti nekadašnje ljudske prisutnosti. Na taj način prostor je rehumaniziran, a nedorečeni trenutci barem djelomice restaurirani. Fotografije iz ciklusa posljednji su dokument koji bilježi autentično stanje (cjelovit kompleks tvornice demoliran je u rujnu 2018. godine). Ipak, fotografije Nade Maleš nisu isključivo direktan izvještaj o suvremenoj situaciji – stanju nesigurnosti, nedorečenosti, svojevrsni reality check – nego bez sumnje posjeduju izvjestan emocionalni naboj i uspostavljaju dijalog sa kategorijama sjećanja odnosno zaborava, šutnje.