„Kamo god da pogledaš, posvuda su lupeži. Situacija je beznadna.” To je naslov posljednjeg članaka novinarke Daphne Caruane Galizie. Kratko nakon toga poginula je u eksploziji bombe koja je bila podmetnuta u njezin automobil. Malteška novinarka je u svom blogu napadala korupciju vladajuće kaste i ilegalne financijske poslove s off-shore kompanijama. 53-godišnja novinarka je izvještavala i o mutnim poslovima malteškog premijera Josepha Muscata. Uvijek iznova je primala prijetnje smrću. One su se 16. listopada i ostvarile, piše DW.

Slučaj Caruane Galizie je jedan od 39 slučajeva ciljanih ubojstava novinara u protekloj godini navedenih u godišnjem izvješću nevladine organizacije Reporteri bez granica.

Svaki od ovih slučajeva je imao za cilj ušutkati neugodnog novinara. Daljnjih 26 novinara je poginulo kao „slučajne” žrtve u ratnim sukobima ili terorističkim napadima. Tu su još i nerazjašnjene smrti poput one švedske novinarke Kim Wall koja je umrla nakon što je htjela napraviti reportažu o danskom izumitelju i graditelju podmornica Peteru Madsenu koji se sada sumnjiči da je silovao i ubio ovu novinarku

No unatoč ovim ubojstvima: Reporteri bez granica za 2017. podvlače više-manje pozitivnu bilancu. Jer u usporedbi s 2016. se broj ubijenih novinara smanjio za 18 posto.

Broj ubijenih novinara najniži je u posljednjih 14 godina. No to ne znači da je svijet postao sigurniji. Smanjeni broj ubijenih novinara se, prema Reporterima bez granica, prije može povezati s činjenicom da je većina novinara u međuvremenu napustila ratna područja u Siriji, Iraku ili Jemenu. No u zemljama poput Meksika, gdje doduše ne vlada rat nego vječiti sukobi kriminalnih bandi, je situacija za novinare i dalje pogubna. Zbog ubijenih 11 novinara u 2017. nitko nije izveden pred sud.

Stanje s ljudskim pravima je u Kini i dalje problematično. No kineske vlasti u  međuvremenu primjenjuju drugačije metode: one novinare više ne osuđuju na smrt i ne pogubljuju nego ih toliko dugo drže u zatvoru pod katastrofalnim uvjetima dok zatočenici ne obole i umru, tvrde Reporteri bez granica.

Kao primjer za ovu metodu se navodi slučaj dobitnika Nobelove nagrade za mir Liu Xiaoboa i blogera Yang Tongyana. Obojica su u zatvoru umrla od raka nakon što se dugo odugovlačilo s premještanjem u bolnicu. U Kini u zatvoru sjedi i najviše novinara, njih 52. 326 ih je diljem svijeta, a više od polovice sjedi u pet zemalja: već navedenoj Kini zatim Turskoj, Siriji, Vijetnamu i Iranu.