Autorica: Deborah Hustić, Skrojene budućnosti

DIY – “uradi sam” − izraz je koji je u zapadnoj civilizaciji u svakodnevnoj upotrebi još od siromašnih i kriznih poslijeratnih pedesetih godina 20. stoljeća. Bilo je to vrijeme kada se stvari koje su građani posjedovali nisu bacale, već su se stalno popravljale kako bi služile “cijeli život”. Kroz povijest civilizacije često smo se zapravo susretali s kulturama “uradi-sam” u različitim varijantama – obrtnici i majstori različitih struka mogu se smatrati pretečama današnjih DIY-entuzijasta koji preko vikenda rade na miniprojektima – od kućnih popravaka do vlastitih projekata nastalih u radionicama smještenim u garaži ili podrumu.

Dovoljno je da samo malo pročeprkamo po svojim sjećanjima iz djetinjstva pa da se prisjetimo svojih baka i djedova, teta ili stričeva koji su stalno nešto radili rukama i tako održavali svoja kućanstva. To je vrijeme kada je u velikoj kuhinji/zajedničkoj blagovaonici šivaći stroj stajao u kutu te bio dio svakoga kućanstva i vrlo često u svakodnevnoj upotrebi. Danas na tome mjestu stoji perilica ili veliki televizor.

Tada se po metodi “sam svoj majstor” popravljalo gotovo sve – od odjeće preko kućanskih aparata i bicikala pa sve do automobila u garaži. Bilo je to vrijeme kada se radilo rukama – neformalne vještine stjecale su se zajedničkim radom i solidarnim prijenosom znanja prema potrebama i interesima. Tekstilni predmeti stalno su se prekrajali i nerijetko prenosili s generacije na generaciju; luksuz bacanja odjeće ili predmeta iz kućanstava jednostavno nije postojao. Recikliralo se stalno i bez propitivanja, krpalo se sve – od lonca do čarape.

Što bi onda značio DIY danas? Riječ je jednostavno o metodi izrađivanja, popravljanja ili “prepravljanja” predmeta iz naše svakodnevice bez vodstva stručnjaka. Posrijedi je individualni pristup radu u kojem se upotrebljavaju različiti materijali, sirovine ili predmeti koje želimo prenamijeniti, dati im novu svrhu, tj. spasiti ih od sudbine da budu odbačeni i podariti im novu upotrebnu vrijednost.

Različiti su razlozi i motivi zašto nešto želimo izraditi svojim rukama – potreba za recikliranjem, ušteda, želja da slijedimo novi trend ili unapređivanje kvalitete naših života kroz procese izrade, osnaživanje sposobnosti da nešto napravimo svojim rukama kroz jačanje motivacije, potraga za društvom istomišljenika i formiranje zajednica s istim interesima i ciljevima te jedinstvenost predmeta koji svaki pojedinac izrađuje. Upravo ta jedinstvenost, želja za stvaranjem nečeg drugačijega, osnovni je motiv, glavno “gorivo”, za djelovanje što stoji iza kulture “uradi sam” i mnogih majstora i majstorica koji u anonimnosti i intimi vlastitog prostora kreativno mijenjaju svoju svakodnevicu.

Preuzeto sa stranice Skrojene budućnosti, istoimenog projekta koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.