Je li studentski rad postao sredstvo eksploatacije studenata, ali i pritiska na stalno zaposlene radnike? Sindikalisti Vilim Ribić i Krešimir Sever uvjereni su da jest, tvrdeći da poslodavci otpuštaju stalno zaposlene radnike i na njihova mjesta dovode studente koji isti posao rade za niže plaće i davanja državi, na štetu države i radnika, zbog čega su ovih dana zatražili dodatno ograničavanje rada studenata.

Sever odmah na početku za DW uvjerava da nije protiv studentskog rada. Studentski rad ovaj sindikalist smatra potrebnim i poželjnim, ali upozorava i da “ono što se u posljednje vrijeme događa na tom području nije dobro ni za radnike, a ni za studente”.

– Problem je eskalirao, osobito unutar telekomunikacijskog sektora, u kojem je otpušteno puno radnika – riječ je o tisućama – a na njihova mjesta zapošljavaju se studenti. Ogroman broj studenata zaposlen je na poslovima koji su još donedavno bili rezervirani za radnike s ugovorom o radu. Riječ je o stalnim poslovima, u punom radnom vremenu, s radnim nedjeljama i blagdanima. Slično je i u drugim sektorima, osobito u trgovini. U mnogim trgovačkim centrima moguće je vidjeti oglase kojima se pozivaju studenti za rad na blagajnama, a također je riječ o trajnim poslovima”, navodi Sever, koji dodaje da su sindikati na taj problem pokušavali upozoriti nadležne.

Naš sugovornik tvrdi da su studenti, na koje se ne odnosi Zakon o radu, poslodavcima postali jeftin izvor zarade, što je jasno iz računice kojom to obrazlaže. Nakon što plati pristojbu student servisu i obavezne doprinose poslodavca studentski rad košta 17,5 posto na neto iznos koji dobije student, a često je riječ o minimalnom iznosu od 18 kuna po satu, dok se taj iznos na plaće stalno zaposlenog radnika penje na više od 37 posto, a s porezom i prirezom i na više od 50 posto.

– Zato su mnogi poslodavci shvatili da im je studentski rad puno jeftiniji, a da pritom nisu povisili plaće ostalim zaposlenima, niti su bitnije povisili satnicu studentima – podvlači Sever, koji smatra da je upravo to razlog što studenti danas više ne rade samo sporedne i povremene poslove, nego je često riječ o radnicima s punim radnim vremenom, koji samo rade na studentski ugovor.

I površan uvid u ponudu poslova zagrebačkog Student servisa, dostupnu na internetu, potvrđuje takav zaključak. Ondje su, naime, brojni oglasi za stalan rad u trgovinama, dok telekomunikacijske kompanije imaju stalno otvorene ponude studentima za poslove u raznim sektorima – telefonske prodaje, poslovnih korisnika i tehničke podrške.

Većina tih radnih mjesta ranije je bila rezervirana za stalno zaposlene radnike. Zato se prema sindikalnim podacima udio studentskog i agencijskog rada u telekomunikacijskim kompanijama skoro izjednačio s udjelom stalno zaposlenih radnika, a prema analizi koju je nedavno pripremila stručna skupina Ministarstva financija, studenti predstavljaju i polovicu radne snage i u nizu trgovačkih lanaca s više od tisuću zaposlenih.

Članak u cijelosti pročitajte na portalu DW.