Najdramatičniji pad plaća bilježi Hrvatska čiji je udio s 43 pao na 37 posto prosjeka zapadne Europe, pokazuje danas objavljeno istraživanje Europskog sindikalnog instituta (ETUI).

Radnici i radnice u deset istočnih država članica Europske unije zarađuju od 42 posto plaća na zapadu (u Estoniji), do manje od 18 posto (u Bugarskoj). Samo u Sloveniji radnici/e zarađuju više od polovice, gdje plaće iznose oko 60 posto prosjeka EU 15.

Razlika u plaćama između istoka i zapada EU smanjivala se krajem devedesetih i dobrim dijelom idućeg desetljeća, no napredak je zaustavljen ekonomskom krizom 2008. U šest od 11 istočnih država članica razlike u plaćama povećale su se od 2008. do 2016. Najdramatičniji pad zabilježen je u Hrvatskoj gdje su plaće pale s 43 na 37 posto prosjeka zapadne Europe. Razlika odnosno pad plaća zabilježen je i u Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Sloveniji, prenosi Libela.

Konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC) Esther Lynch upozorava kako su razlike u plaćama između istoka i zapada EU šokantno velike i kako su rezultat izrabljivanja radnika/ca i slabosti socijalnog dijaloga: “Za vrijeme krize, na istoku Europske unije zamrzavanja i snižavanja plaća bila su raširenija, a povećanja plaća manja jer su se poslodavci mogli lakše s time provući. Naravno, razlike u produktivnosti i troškovima života znače da plaće neće biti iste, no to ne objašnjava tako velike razlike u plaćama. Radnici/e u istočnoj EU trebaju povećanje plaća veće od inflacije i rasta produktivnosti kako bi se nadoknadilo prijašnje izrabljivanje. EU i nacionalne vlade trebale bi poticati kolektivno pregovaranje i snažne sindikate i organizacije poslodavaca. Multinacionalne kompanije na istoku EU-a trebaju isplaćivati pravedne plaće te poštivati pravo svojih radnika na kolektivno pregovaranje. Mnoge od tih kompanija jako su dobre kad je riječ o poštivanju sindikalnih prava u svojim matičnim zemljama, ali to nije slučaj kada dođu na istok EU-a. Potrebno je i povećanje minimalnih plaća kako bi se osigurao prag dostojanstva i općenito potakao rast plaća”.

ETUC zahtijeva povećanje minimalne plaće na barem 60 posto medijana te njeno podizanje na plaću od koje se može pristojno živjeti. I SSSH traži podizanje minimalne plaće na 50 posto prosječne mjesečne bruto plaće, ali i redefiniranje pojma minimalne plaće bez zakonski utvrđenih dodataka te, općenito, rast plaća kako bi se podigao životni standard građana i podigla njihova kupovna moć, što će utjecati na daljnji ekonomski rast.

Naravno, u mnogo nepovoljnijem položaju su radnice nego radnici zbog rodnog jaza u plaćama, koji tijekom radnog vijeka usporava žene u napredovanju, a kasnije rezultira siromaštvom u starosti.

Prosječni visokoobrazovani muškarac, primjerice, poveća svoje prihode do 77 posto u dobi između 25 i 45 godina, dok za žene to povećanje iznosi do 31 posto. Prihodi niže obrazovanih muškaraca povećavaju se brže nego prihodi žena istog statusa u prvom desetljeću njihovih karijera, no žene ih dostižu do 45. godine.

U Hrvatskoj su žene za 7,4 posto manje plaćene od muškaraca, dok ta razlika u Makedoniji doseže postotak od 18 posto, a u Albaniji 17,4 posto.

U prosjeku u Europi žene zarađuju 17 posto manje od muškaraca, što znači da Europljanke besplatno rade od 31. listopada pa sve do kraja godine.