U Istri kroz povijest nije živio veliki broj Roma. Situacija se promijenila u drugoj polovici 1980-tih kada su dva događaja posredno pokrenula preseljenje značajnog broja Roma u Pulu i Vodnjan. U samo nekoliko godina broj Roma se na tom području povećao tri i pol puta. A prije nekoliko godina Romi su počeli iseljavati.

Vodnjan je grad u Istri u neposrednoj blizini Pule (10-tak km). U njemu prema posljednjem Popisu stanovništva obavljenom 2011. godine živi ukupno 6.119 stanovnika, o čega je 299 Roma. No, taj podatak više nije relevantan jer se veliki broj Roma odselio iz Vodnjana posljednjih nekoliko godina.

Na području tadašnje općine Pula, koja je obuhvaćala i područje Vodnjanja prema rezultatima Popisa stanovništva 1981. godine živjelo je 132 Roma, a ukupno na području cijele Istre živjelo je 1981. godine ukupno 166 Roma.

Taj broj se bitno povećao u drugoj polovici 1980-tih. Prvo značajnije doseljavanje Roma u Vodnjanu vezano je za tada važan politički i gospodarski događaj. Naime, 1986. godine je na Brijunima održana 78. konferencija Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Kako su sastanci OPEC-a u to vrijeme privlačili ogromnu pažnju međunarodne javnosti jugoslavenske vlasti obavile šire pripreme za domaćinstvo te konferencije.

Kao posljedica tih priprema zaključeno je kako nije prihvatljivo da uz puteve kojima će se međunarodne delegacije kretati budu improvizirana romska naselje kakva su prethodno nikla uz pulsku obilaznicu, te su Romi koji su u tim naseljima živjeli preseljeni uglavnom u Vodnjan gdje su useljeni u napuštene stanove u središtu Vodnjana. Radilo se uglavnom o stanovima koje su koristili talijanski službenici u vrijeme kada je Istra bila dio Italije odnosno do kraja Drugog svjetskog rata i razgraničenja Jugoslavije i Italije.

Tog vremena i tih događaja sjeća se Corrado Ghiraldo, ravnatelj Osnovne škole u Vodnjanu koji je za Portal Romi.hr, pored ostalog, izjavio:

„Sjećam se 80-tih, kako smo mi kao djeca iz škole autobusom išli kroz tu zaobilaznicu kroz Pulu, tamo je nastalo neko naselje, a mi kao djeca nismo znali što je to. Tamo su bile barake od lima od kartona i drva, u jednoj šumici blizu ceste i to je nastalo odjednom u kratko vrijeme i mi smo to zvali „forta pass“ (na talijanskom jeziku: prolazni put), jer nismo znali tko je tamo i što je to, a izgledalo je kao u filmovima. Ustvari, to su bili Romi, koji su došli kod nas iz Zagreba. To naselje je nestalo nakon nekoliko godina.“

„Na Brijunima i u Puli je bio sastanak zemalja članica OPEC-a i trebale su doći istočne države koje su bile veliki proizvođači nafte, pa su dogovorili da Pula treba biti čista, s obzirom da su na samom ulazu bili naseljeni Romi u barakama, a to nije stvaralo lijepu sliku za one koji su trebali doći i proći Pulom, pa je već tada preseljeno dosta Roma iz Pule u Vodnjan koji nije bio previše udaljen oko 10-tak kilometara.“

Drugi događaj iz druge polovine 1980-tih koji je također značajno uticao na doseljavanje Roma u Vodnjan bila je Univerzijada koja je 1987. godine održana u Zagrebu. To je najveća međunarodna manifestacija ikad održana u Zagrebu bila je detaljno planirana i poslužila je kao opravdanje za najveću obnovu i uređenje Zagreba. U sklopu tog općeg uređenja Zagreba i izgradnje i uređenja sportskih objekata tadašnje gradske vlasti su željele ukloniti i privremena romska naselja, posebno ona na ulazima u grad i u blizini sportskih borilišta pa je pokrenuta akcija preseljenja djela Roma iz Zagreba u Vodnjan.

„Tamo su dolazili i tamo su ih prebacivali jer je u Vodnjanu bilo puno praznih kuća, to su bile napuštene kuće od talijanskih Vodnjana, koji su ih morali napustiti nakon kraja drugog svjetskog rata. Taj dio Jugoslavije je bio etnički počišćen, pa je bilo mnogo napuštenih kuća, ali prošlo je mnogo godina i to se zaboravi i mora se ići dalje pozitivno.“ prisjetio se Corrado Ghiraldo.

I tako se, spletom okolnosti, relativno veliki broj Roma krajem 1980-tih našao u Vodnjanu. Taj porast pokazuje i Popis stanovništva iz 1991. godine na kojemu je na području tadašnje općine Pula, uključujući i Vodnjan zabilježeno 575 Roma što je povećanje od tri i pol puta u odnosu na 1981. godinu.

Doseljene romske obitelji živjele su u napuštenim talijanskim kućama koje su se nalazile u Trgovačkoj ulici ili glavnom, Narodnom trgu. Stanovnici tih stanova i kuća su bili Talijani koji su nakon Drugog svjetskog rata napustili Vodnjan.

Doseljavanje u Vodnjan za mnoge Rome je rezultirao poboljšanjem njihovog položaja u odnosu na uvjete u kojima su ranije živjeli. Nakon baraka i improviziranih objekata napravljenih od lima, drva i kartona uselili su u kuće koje su prethodno bile napuštene ali su to bili stambeni objekti u centru Vodnjana koji su imali osnove uvjete za život.

Romi doseljeni u Istri su uglavnom bili Romi koji su doselili iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije koji su u najvećem broju bili pripadnici islamske vjere i govornici romskog jezika (romani chib) za razliku od najvećeg dijela Roma u Hrvatskoj koji govore bajaški.

Nakon preseljenja značajnog broja Roma u Vodnjan i Pulu 1980-tih trend preseljenja se nastavio ali u znatno manjem obimu pa je tako 1990-tih došlo do malog povećanja broja Roma, a u prvom desetljeću je zabilježen nešto veće povećanje. Na Popisu stanovništva provedenom 2001. godine zabilježeno je ukupno 600 Roma, a 2011. godine je bilo zabilježeno 858 Roma u Istri. U Vodnjanu je 2001. godine zabilježeno 195 Roma, a 2011. godine 299 Roma, dok je u Puli 2001. godine zabilježen 301 Rom, dok 2011. godine zabilježeno 443 Roma. Navedene statistike potvrđuju kako i dalje više od 80% svih Roma u Istri živi u Puli i Vodnjanu dok ostala mjesta bilježe mali broj Roma.

Značajan broj Roma se našao u problemu, prije nekoliko godina kada je Grad Vodnjan, pokrenuo proces deložacija iz kuća i stanova u kojima su živjeli.

„Sve je počelo prije nekoliko godina deložacijama. Grad Vodnjan već dugi niz godina ima problem s Romima koji su se sa svojim obiteljima bespravno uselili u kuće u njihovu vlasništvu. A taj se problem vukao više od 20 godina. Nažalost, pripadnicima naše nacionalne manjine koji su bili nemarni više su puta dolazili sudski pozivi, a većina njih nije ni znala o čemu je riječ jer nisu pismeni. Ostatak nije obraćao pažnju na to jer su mislili da ih iz Grada ipak neće deložirati, ali problem je što predstavnici Grada nisu bili za to nadležni. Radili su svoj posao“ – izjavio je za Jutarnji list predsjednik lokalnog romskog vijeća Ibrahim Punušković.

Romski političari su problem deložacija u Vodnjanu stavljali u prioritete svog djelovanja i na raznim sastancima i javnim istupima isticali svoju čvrstu odlučnost da zaustave te procese i osiguraju ostanak Roma u Vodnjanu. Na žalost, rezultati nisu bili povoljni za Rome iz Vodnjana i krenuo je proces odseljavanja.

Upravo u vrijeme kada su se mnogi Romi u Vodnjanu našli u vrlo ozbiljnom problemu i suočeni s ugroženom egzistencijom došlo je do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju što je dovelo do postepenog otvaranja mogućnosti odseljavanja u Njemačku, Francusku i druge europske zemlje s mogućnosti da romske i druge obitelji iz Hrvatske tamo legalno žive i rade.

Romi su otišli u Njemačku i Francusku u potragu za boljim životom, a odlaze svi oni koji su nezaposleni ili nezadovoljni svojim poslovima. A danas su dobro plaćeni u drugim državama. Neki su se bolji snašli, a neki lošije baš kao i većinsko stanovništvo u Hrvatskoj koje isto traži bolje mogućnosti vani.

O razmjerima iseljavanja Roma iz Vodnjana nemamo preciznih podataka. Problem je to i s drugim područjima Hrvatske. Kao dobar indikator broja Roma u Vodnjanu prije nekoliko godina i sada mogu poslužiti podaci o broju romske djece u Osnovnoj školi Vodnjan.

„Da, značajno ih je manje. Kada sam postao ravnatelj Osnove škole Vodnjan, u školi smo imali 50-ak učenika romske nacionalne manjine. Ove godine ih je samo 12. Koliko smo čuli, većina je otišla za Njemačku i Francusku“ – za ROMI.HR, navodi ravnatelj Osnovne škole Vodnjan Corrado Ghiraldo.

Sudeći prema drastičnom padu broja romskih učenika u Osnovnoj školi može se zaključiti kako je iz Vodnjana u Njemačku i druge zemlje odselilo gotovo tri četvrtine Roma. Zabrinjavajući je to trend i nadamo se da se neće nastaviti i proširiti i na druga područja Republike Hrvatske, i da će ova zemlja postati prostor u koji se dolazi, a ne prostor iz kojeg se odlazi.