Prije sedamnaest godina na zagrebačkom su općinskom sudu ubijene tri i ranjena jedna žena. Počinitelj je bio suprug jedne od njih. Dan njihova ubojstva, 22. rujna, obilježavamo kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove godine Feministički kolektiv fAKTIV pozvao je novinare/ke i urednike/ce, da posebnu pažnju posvetite načinu pisanja o nasilju nad ženama, čijih 10 savjeta u cjelosti prenosimo:

Pozivamo vas na odgovorno izvještavanje o nasilju nad ženama tijekom cijele godine.
U osvještavanju i senzibilizaciji javnosti, mediji igraju važnu, ako ne i ključnu ulogu. Ta uloga i utjecaj donose odgovornost – za formiranje javnog stava i pokretanje društvene promjene. Umjesto da budu saveznici žrtava nasilja i svih onih koji/e se protiv tog nasilja bore, mnogi mediji svojim izvještavanjem perpetuiraju pa i stvaraju atmosferu koja problem produbljuje. Žrtvama takva situacija otežava borbu te ih odvraća od prijavljivanja nasilja i traženja pomoći.
Zločini nasilja nad ženama (silovanja, ubojstva, premlaćivanja…) nisu ‘dobre priče’ za crne kronike. To su zločini kojima svi odgovorni za kreiranje, objavljivanje i emitiranje medijskih sadržaja moraju pristupiti s posebnom pažnjom. Postoji gomila smjernica, priručnika, uputa – namijenjenih upravo vama! Sažele smo najvažnije:

1. Što ćemo točno sa svim tim nepotrebnim detaljima?
Izbjegavajte pisati samo ‘sočne’ detalje priče klikova, čitanosti, gledanosti radi. Nije riječ o jednom slučaju, bitno je ukazivati na društvenu odgovornost i propuste institucija. Mediji mogu pomoći u kreiranju društva koje ne odobrava nasilje.
2. Gledajte širu sliku. Uključite brojke u tekst.
Umjesto nepotrebnih detalja, ubacite brojke. Prikažite statistiku kako bi se ukazalo na širu sliku i učestalost nasilja nad ženama. Brojkama izvršite pritisak na nadležne institucije – objavite statistike o neprijavljenim i prijavljenim zlostavljanjima žena, procesuiranim nasilnicima i izrečenim kaznama. Upozorite na rupe u sustavu i manjkave legislative. Više izvještavajte o sudskim praksama i pratite sudske postupke.
3. U nasilju nema ništa romantično ni tragično i jasno je tko je nasilnik. Ne opravdavajte ga!
Kad kao razlog nasilja navodite ‘bračnu svađu’ ili pišete o ‘tragičnom kraju jedne ljubavi’, zapravo govorite da se uopće ne radi o nasilju, nego o nečemu što se može staviti u kategoriju ljubavi te da oba aktera snose odgovornost. To nije istina. U slučajevima silovanja ne koristite riječi ‘seks’, ‘obljubio’, i sl., jer te riječi impliciraju pristanak. ‘Zločin iz strasti’ je isto tako neprihvatljiva sintagma. Ne implicirajte kako postoje situacije u kojima muškarci imaju pravo reagirati nasilno – time se solidarizirate s nasilnikom.
4. Piti alkohol nije zločin, silovati jest!
Koncentrirajte se na ponašanje počinitelja, ne na ponašanje žrtve. On je silovao, udario, ubio. Ona ima pravo odijevati se kako želi, piti alkohol, družiti se s kim želi. Ništa od toga nije kazneno djelo niti je nasilje posljedica ženina ponašanja. Žena nije kriva.
5. On nije zvijer, nažalost!
Nasilnike ne nazivajte čudovištima i zvijerima jer time pogodujete mitu kako nasilje čine neki ‘drugi’, neki izvan naše zajednice. Nasilnici nisu ‘drugi’, često su i vrlo cijenjeni članovi zajednice koja odobrava i prešućuje nasilje.
6. Tako miran i povučen susjed? Koga briga i kako je to relevantno?
Javno mišljenje je znatno oblikovano kulturom silovanja – izjave i stavove počiniteljevih poznanika, obitelji i susjeda, kao i proizvoljno odabrana mišljenja važno je kritički prikazati – dobro je navode popratiti objašnjenjem zašto su problematični i što potiču.
7. Identitet žrtve se štiti. Osim ako ona ne traži drugačije. Ne otežavajte!
Ukoliko se objavljuje fotografija žrtve, njezino lice mora biti zamućeno ili žrtva treba biti fotografirana s leđa kako bi se izbjeglo prepoznavanje. Ime žrtve i pojedinosti po kojima bi mogla biti identificirana moraju ostati zaštićeni. Objavljivanje identiteta djeteta žrtve zabranjeno je zakonom. Potrebno je zatražiti dozvolu za objavljivanje onoga što je žrtva povjerila i objasniti joj kako će se koristiti informacije koje je dala.
8. Etnički i nacionalni identitet nasilnika je nebitan.
Izbjegavajte opise ili komentare koji sadrže ili navode na diskriminacijski stav prema određenim grupama, odnosno upućuju da je nasilje uobičajeno ili učestalo ponašanje osoba koje pripadaju nekim ‘drugim’ ili manjinskim grupama. Ne navodite njihov etnički, nacionalni i sl. identitet, jer ga ne navodite ni za pripadnike/ce ‘većinskih’ grupa.

9. Uklonite komentare čitatelja/ica koji su govor mržnje.
Upravljanje društvenim mrežama postalo je neizostavna karika u medijskoj industriji. Budući da je javno mišljenje značajno oblikovano kulturom silovanja, komentari na društvenim mrežama često su puni osude i vrijeđanja prema – žrtvi. Takvi komentari trebaju biti uklonjeni u najkraćem roku.
10. Oprema prodaje, ali oprema i najviše šteti.
Posebno su važni konstrukti i izrazi korišteni u naslovu i podnaslovu jer se njima sugerira odnos publike prema sadržaju teksta. Kada kreirate naslov, razmišljajte o svemu gore navedenom. Dakle: bez senzacionalizma, bez seksizma, bez seksualiziranja, bez upitnika i izraza koji ukazuju na nevjerovanje žrtvi (navodno i sl.). Isto vrijedi i za fotografije, video-priloge te svu opremu koja prati tekst.

Mitovi i predrasude o seksualnom nasilju