Sama pomisao da bi država mogla iz Zakona o radu brisati dob umirovljenja uzbunila je poslodavce. No postoje države koje takvu odredbu smatraju ageizmom pa propisuju obaveznu mirovinu samo za zanimanja u kojima godine mogu biti nedostatak, piše Siniša Bogdanić za Moje vrijeme.

Pred novim ministrom rada i mirovinskog sustava Marinom Piletićem je izmjena Zakona o radu (ZOR) koju je pripremio njegov prethodnik Josip Aladrović. Izmjene će se, dakako, bistriti u pregovorima sa socijalnim partnerima, nakon čega bi trebale biti puštene u javnu raspravu.

Ipak, mediji su neslužbeno objavili da poslodavci nisu zadovoljni s početnim prijedlogom. Štoviše, kažu, šokirani su, jer Vlada želi u Zakonu o radu izbrisati odredbu o prestanku radnog odnosa do 65. godine života, osim u slučajevima kada se poslodavac i radnik dogovore drugačije. Ukratko, ugovori o radu po novom ZOR-u će se zaključivati ili na određeno vrijeme ili doživotno. Odnosno o redovnom završetku radnog odnosa odlučivat će samo radnik.

Poslodavci prigovaraju da takav Zakon o radu ne bi bio usklađen s Zakonom o mirovinskom osiguranju koji predviđa umirovljenje sa 65 godina (starosna mirovina) pa navode da je postojeći Zakon o radu u tom smislu dobar i za njih, ali i za radnike. Uz to, napominju, za očekivati je da će se i sindikati pobuniti, budući da su svojevremeno prikupili potpise za referendum protiv podizanja dobi za umirovljenje na 67 godina.

To što su poslodavci mogućnost brisanja dobi umirovljenja iz Zakona o radu dočekali “na nož” ne čudi jer su mlađi radnici jeftiniji, pogotovo ako dolaze iz migrantskih skupina, i rjeđe odlaze na bolovanja. Mladim radnicima se pripisuje veća produktivnost, lakša prilagodljivost na nove tehnologije, a u nekim zanimanjima smatraju ih manje podložnima ozljedama na radu. Mladi radnici ovise o zaposlenju, često su pritisnuti kreditima i skrbi o djeci, a samim time skloniji su kompromisima. Stariji radnici, pogotovo ako se radi o visokoobrazovanim profesionalcima, znaju svoju vrijednost i znaju da u svakom trenutku mogu dati otkaz i otići u zasluženu mirovinu.

Mentalitetni problem
Sama najava potencijalnog ugovora o radu koji ne propisuje umirovljenje potaknula je i brojne mentalitetske mehanizme i nelagodu; radnicima kojima su drugi (čitaj: država i poslodavac) planirali dob za umirovljenje teško razumiju da bi neki budući umirovljenici trebali i željeli uzeti stvar u svoje ruke. U raspravi na društvenim mrežama pokazana je zavidna razina internaliziranog ageizma, ali i prezir prema visokoobrazovanim profesionalcima čiji se posao proglašava lakim, beznačajnim ili nepotrebnim, a oni sami “parazitima koji mogu do smrti sjediti na poslu”. Mahom su se tražile negativnosti i mogućnosti zloporabe zabrane diskriminacijske odredbe o umirovljenju, a zanemarivale su se prednosti koje radnik može ostvariti. Pri čemu se ignoriralo da bi rad nakon 65. godine života bio izbor, a ne obaveza.

Cjelokupan članak pročitajte na mojevrijeme.hr

……………………………………………………………………………………………………………………………

Prilog je objavljen je u sklopu projekta “’Novo vrijeme – Povećanje kvalitete medijskog izvještavanja o osobama treće životne dobi s ciljem povećanja vidljivosti” koji je ugovoren za sufinanciranje iz Europskog socijalnog fonda na pozivu Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I. Nositelj projekta je Udruga za razvoj internetskih sadržaja Hoću stranicu.