U deset godina rada Pogon je postao predvodnik institucionalnih inovacija, a njegovu budućnost odredit će rekonstrukcija zgrade Jedinstva i razvoj postojećeg modela upravljanja prostorom.

Piše: Andreja Žapčić, Kulturpunkt

Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade slavi deset godina rada kao jedno od nezaobilaznih mjesta zagrebačkog kulturnog krajolika, ali i šire, te kao prva i iznimno rijetka institucija osnovana po principu javno-civilnog partnerstva u Hrvatskoj. Tijekom desetljeća rada Pogon je u prostoru bivše tvornice Jedinstvo i lokacije u Mislavovoj 11 ugostio više stotina umjetnika i umjetnica te inicijativa i organizacija civilnog društva koje djeluju na polju suvremene umjetnosti i kulture i bave se obrazovanjem mladih. Međutim, značaj Pogona je još i veći s obzirom na to da trasira put novim modelima upravljanja prostorom te razvoju institucionalnih inovacija.

Da bi bilo jasnije o čemu govorimo kada govorimo o javno-civilnom partnerstvu, ravnateljica Pogona Janja Sesar podsjetila je za Kulturpunkt kako Dea Vidović, jedna od vodećih međunarodnih autoriteta za kulturne politike i ovu specifičnu temu upravljanja, definira civilno-javno partnerstvo. Riječ je o “zajedničkom i suradničkom djelovanju i dijalogu između javnog i civilnog sektora u svrhu kvalitetnijeg, djelotvornijeg i učinkovitijeg upravljanja i korištenja javnih resursa u odnosu na konvencionalne i tradicionalne pristupe”.

Riječ je, dakle, o jednom obliku sudioničkog upravljanja, a u slučaju Pogona radi se o ustanovi koju su zajednički osnovali grad Zagreb i Savez udruga Operacija Grad, mreža organizacija s područja nezavisne kulture i mladih, koji zajednički i ravnopravno upravljaju ustanovom.

“Kada govorimo o Pogonu i sličnih inicijativama u Hrvatskoj, važno je reći da se radi o zajedničkom upravljanju javnom infrastrukturom, odnosno neiskorištenom, napuštenom ili zapuštenom, uglavnom, industrijskom ili vojnom arhitekturom u kojoj je prepoznat potencijal ponovnog korištenja u društvene svrhe. Ovaj model hibridne ustanove uspješno djeluje u Zagrebu već jedanaest godina i predstavlja inovaciju u polju kulture i demokratizaciju upravljanja ustanovama”, istaknula je Sesar.

U Hrvatskoj se već čitav niz godina razvija više inicijativa koje pokušavaju implementirati ili implementiraju neki oblik sudioničkog upravljanja pri upravljanju resursima koji se koriste u društveno-kulturne svrhe, pojašnjava Sesar. Neke se razvijaju već dulji period, a oblici suradnje između civilnog sektora i lokalne uprave su na različitim razinama i u različitim fazama razvoja. “Radi se o inicijativama u Čakovcu, Karlovcu, Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku. Modela hibridne ustanove, što je najrazvijeniji oblik sudioničkog upravljanja, kao što je to slučaj kod Pogona, nema u drugim sredinama u Hrvatskoj”, ističe.

Što se tiče europskih iskustava, ona su vrlo različita te ovise o ekonomskom i povijesnom razvoju, kao i trenutnom društveno-političkom kontekstu u kojem se takve inicijative razvijaju. “Tako nailazimo na različite načine korištenja i upravljanja takvim resursima, od privremenog korištenja, kupovine zgrada, zajedničkog upravljanja i drugog, no sama ideja korištenja ovakvih prostora i kreiranja novih participativnih upravljačkih modela u tu svrhu prisutna je u različitim sredinama u Europi i u tome nipošto nismo izoliran primjer. Također, treba spomenuti da je model Pogona prepoznat kao primjer dobrog upravljanja te ga često prezentiramo u međunarodnom kontekstu. Osim toga, jedna novoosnovana ustanova u Makedoniji nedavno je nastala upravo inspirirana Pogonovim modelom upravljanja i rada”, ističe Sesar.

Njegove resurse za realizaciju programa u polju suvremene umjetnosti i kulture, kao i za različite aktivnosti za mlade može koristiti svaka udruga, umjetnička organizacija i neformalna grupa, a korisnici dolaze iz polja suvremene umjetnosti i kulture, obrazovnih i informacijskih programa važnih za unapređenje kvalitete života mladih i rad s mladima te obrazovnih programa namijenjenih razvoju kapaciteta organizacija civilnoga društva u sektoru kulture i mladih.

Ideja je sudioničkog upravljanja da upravo oni koji kreiraju programe imaju mogućnost preuzeti aktivnu ulogu u upravljanju ustanovom, kako u programskom smislu, tako i u onom administrativno-pravnom pa Sesar objašnjava da “zbog toga u Pogonu postoji Programski savjet, stručno savjetodavno tijelo sastavljeno od pet predstavnika I predstavnica organizacija civilnog društva koje raspravlja o pravilima i procedurama korištenja resursa, programskom usmjerenju i dugoročnijim programskim planovima te razmatra eventualne žalbe na odluke koordinatora programa”.

Članove i članice Programskog savjeta bira se iz redova članova i članica Saveza udruga Operacija Grad, odnosno kandidata i kandidatkinja koje oni predlože, na mandat od tri godine. Osim toga, Pogonom upravlja Upravno vijeće koje donosi temeljne dokumente o radu Pogona i odlučuje o raspodjeli financijskih sredstava. Upravno vijeće bira se na četiri godine i ima tri člana ili članice: po jednog predstavnika ili predstavnicu svakog od osnivača i jednog člana ili članicu iz redova zaposlenika i zaposlenica Pogona. ‘”Na taj je način osigurano da osnivači zajednički i partnerski upravljaju ustanovom”, naglašava Sesar.

Da je Pogon zanimljiv i važan iz dva aspekta – misije i funkcije koju ima te specifičnog upravljačkog modela – ističu za Kulturpunkt i iz Gradskog ureda za kulturu u odgovoru koji potpisuje pročelnica Ureda Milana Vuković Runjić. Misija Pogona je, napominju, “pružati kvalitetan i pouzdan servis za produkciju, prezentaciju i afirmaciju nezavisnih suvremenih umjetničkih i kulturnih praksi te za aktivno sudjelovanje mladih u kulturnim i drugim aktivnostima u Zagrebu, davanjem na korištenje prostora kojima upravlja i to bez naplate”.

“Činjenica da je prostor Pogona Jedinstvo, a dobrim dijelom i lokacija u Mislavovoj 11, popunjen cijelu godinu (izuzev nekoliko tjedana u ljetnoj pauzi i oko Božića), pokazuje da postoji velika potreba za ovakvim prostorom te smo ponosni da zajedno s našim korisnicima oblikujemo jedno od nezaobilaznih mjesta zagrebačkog kulturnog krajolika. Interes za ovakvim sadržajima pokazuje i činjenica da javne programe u Pogonu svake godine posjeti oko 10 000 posjetitelja”, pohvalili su se iz Grada. Zanimljivi su to podaci kad se podsjetimo da je Grad kroz Program javnih potreba u kulturi za 2019. Pogonu namijenio tek 35 000 kuna, što je najmanja svota namijenjena jednom centru za kulturu.

Istovremeno iz Grada ističu da je Pogon specifičan i zbog svog upravljačkog modela, napominjući da se radi o hibridnoj ustanovi, odnosno civilno-javnom partnerstvu u kojem Grad Zagreb i Savez udruga Operacija Grad već deset godina uspješno zajednički upravljaju ustanovom. “Mnogi su koraci učinjeni u njegovom razvoju te je ovaj model, kao praksa dobrog upravljanja u kulturi, prepoznat kako i u lokalnom, od strane Grada Zagreba, tako i u međunarodnom kontekstu. Ipak, u administrativno-pravnom smislu potrebno je učiniti još nekoliko koraka kako bi ovaj model upravljanja bio potpuno prepoznat i kako bi se mogao implementirati i u drugim sredinama u Hrvatskoj. U svakom slučaju, razvoj ovog modela ne bi bio moguć bez podrške, suradnje i konsenzusa Grada Zagreba te njegovih zaposlenika i zaposlenica s jedne strane, i organizacija civilnog društva s druge strane”, zaključuje Vuković Runjić.

S njom se po tom pitanju slaže i Sesar, ali i upozorava da se Pogon zbog specifičnosti prostora u kojem djeluje, bivše tvornice Jedinstvo, svakodnevno susreće s izazovima koji uvelike ograničavaju i onemogućavaju kvalitetan rad ustanove. “Zbog dotrajalosti prostora nismo u mogućnosti korisnicima i korisnicama te posjetiteljima i posjetiteljicama ponuditi adekvatnu uslugu – nisu ispunjeni potrebni tehnički i sigurnosni uvjeti, nema adekvatnog grijanja ni ventilacije… Drugim riječima, minimalne intervencije koje su učinjene u prostoru prije deset godina, kao i kontinuirano održavanje, preskupo je i nedostatno. Prostor treba hitnu obnovu kako bi i dalje mogao biti mjesto produkcije i prezentacije suvremene umjetnosti i kulture kao važnog i vibrantnog dijela zagrebačke kulturne ponude i mjesto aktivnog sudjelovanja mladih u tom polju.”

Svjesni su toga i u Gradskom uredu za kulturu pa navode da je zbog toga Pogon u suradnji s Gradom Zagrebom i u participativnom procesu sa svim uključenim grupama razvio projekt rekonstrukcije prostora u Regionalni multifunkcijski centar Pogon Jedinstvo. Autori projekta rekonstrukcije su Dinko Peračić i Miranda Veljačić iz Poduzeća za projektiranje i konzalting u graditeljstvu ARP d.o.o., a projekt objedinjuje sve organizacije koje tamo djeluju: Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Udruženje za razvoj kulture (klub Močvara) i Kuću ekstremnog kazališta Damira Bartola Indoša.

Pogon se, podsjetimo, nalazi u bivšoj tvornici pumpi Jedinstvo na Trnjanskom nasipu kraj Save u najstarijem dijelu Trnja – Starom Trnju. Tvornica je zatvorena i napuštena 1990., a tijekom godina počinje se koristiti za kulturno-umjetničke sadržaje. Pogon kroz kulturne programe sudjeluje u daljnjem razvoju kvarta, kako kažu, trudeći se istovremeno biti dobar susjed i domaćin stanovnicima i stanovnicama Staroga Trnja. Oni sudjeluju u kulturnim, umjetničkim i društvenim aktivnostima poput Pogonizacije i Jedinstvene vrtne zabave kroz radionice, društvene igre, audiovizualne instalacije, koncerte, plesnjake…

Da je Pogon kao centar za nezavisnu kulturu i mlade prepoznat, pogotovo među organizacijama civilnog društva, a i šire među građankama i građanima, djecom, mladima, smatra i Nikola Mijatović, suosnivač artističkog kolektiva Cirkorama, jedne od udruga koje koriste Centar: “Čini mi se da prepoznatljivost nije toliko problematična jer svi navedeni prepoznaju Pogon kao kulturnu instituciju, a s obzirom da se programski sadržaji u Pogonu neprestano mijenjaju i da ih organiziraju različiti akteri na nezavisnoj kulturnoj sceni, tako je i publika promjenljiva i uvijek nova, dok s druge strane kroz godine rada na različitim programima Pogon stječe svoju stalnu publiku i konstantnu novu prepoznatljivost”.

No, kao da nedostaje neka vrsta svakodnevnog zajedničkog prostora u vidu dnevnog boravka, primjerice. Tako Mijatović kao glavni nedostatak u Pogonu vidi “to što unutar zgrade ne postoji neki sadržaj poput caféa, restorana ili zdravljaka, koji bi funkcionirao na dnevnoj bazi, kao i za vrijeme javnih programa. Čini mi se da bi se na taj način prostor puno brže otvorio za neku novu slučajnu publiku te bi moguće postao mjestom okupljanja. Najveći izazov mi se čini ulazak u proces rekonstrukcije zgrade, a logikom stvari bi to trebao biti i cilj za bolju i ljepšu budućnost u Pogonu”.

“Ako dođe do rekonstrukcije zgrade, veliki izazov za sve organizacije koje tamo djeluju bit će pronalaženje i rad na zamjenskoj lokaciji kroz dulji period, no vjerujemo da ćemo u suradnji s Gradom Zagrebom doći do adekvatnog rješenja”, kaže Sesar dodajući da je osim unaprjeđenja usluga, cilj Pogona i unaprijediti postojeći model upravljanja ustanovom, a na čemu se već radi u sklopu programa Kultura u centru i projekta Svi za Pogon! – Pogon za sve!, gdje je i Grad Zagreb jedan od partnera.

Iz Grada po pitanju rekonstrukcije samo napominju da se “radi o prenamjeni, rekonstrukciji i dogradnji postojećeg prostora na novih 3800 m2, čime bi se unaprijedila postojeća infrastruktura za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade, a čitav bi prostor zaživio i tijekom dana, iskoristio potencijal društvenog života Save i Savskog nasipa te bio kulturni i društveni centar, otvoren za sve stanovnike kvarta i grada’”.