U Hrvatskoj je, prema procjeni, krajem 2015. bilo 2,2 milijuna odnosno 51,7 posto žena, prosječna starost im je u kontinuiranom porastu, rađa ih se manje, rađaju sve kasnije, no dulje žive i sve su obrazovanije.

Borba za prava žena aktualna je već više od sto godina. Tijekom tog vremena ostvareni su bitni pomaci u korist ostvarivanja sve većih socijalnih, ekonomskih i političkih prava žena u Hrvatskoj, no još uvijek postoje područja u kojima žene nisu dosegnule status koji bi mogle i trebale imati. Iako je tema ravnopravnosti spolova društveno pitanje koje zaslužuje pozornost svih 365 dana u godini, ožujak je ipak mjesec kada se postavlja pitanje – koji je status žena u društvu, naveo je DSZ u statističkoj prezentaciji uz Međunarodni dan žena, objavljenoj na svojim internetskim stranicama, prenosi Hina.

Promatrajući unatrag četrdesetak godina, prosječna starost žena u Hrvatskoj je u kontinuiranom porastu. Naime, 1971. prosječna starost žena u ukupnom broju hrvatskih stanovnika iznosila je 35,5 godina da bi se do 2015. povećala za gotovo devet godina. Žene u dobi od 60 i više godina činile su 2015. nešto manje od trećine ukupnog broja žena (29,3 posto), dok je 1971. taj udio iznosio skoro dvostruko manje (16,9 posto).

Broj živorođenih u nešto je većem postotku na strani dječaka. Tako je 1971. udio djevojčica u ukupnom broju živorođenih iznosio 48,1 posto, a taj se trend nastavio i u sljedećim desetljećima. U odnosu na 70-godine 20. stoljeća, broj živorođenih djevojčica u Hrvatskoj se u 2015. gotovo prepolovio, što i ne čudi s obzirom na činjenicu da se rađa sve manje djece, navode iz DSZ-a.

Također žene u Hrvatskoj se sve kasnije odlučuju na stupanje u bračnu zajednicu. Na tu činjenicu u velikoj mjeri utječe splet raznih društvenih i gospodarskih čimbenika. Sve veći obuhvat mladih žena visokoškolskim obrazovanjem vrlo je važan čimbenik u pomicanju te dobi u starije dobne skupine. Također, tome je uvelike pridonijelo osamostaljivanje žena koje se sve više uključuju na tržište rada. Mladi ljudi koji imaju namjeru sklopiti brak danas u sve većem broju žive zajedno, u izvanbračnim zajednicama, i prije sklapanja braka. Sve navedeno pridonijelo je povećanju prosječne dobi nevjeste pri sklapanju prvog braka u promatranome razdoblju od 1971. do danas za šest godina.

Spomenuti splet društvenih i gospodarskih čimbenika koji utječu na činjenicu da se žene u Hrvatskoj sve kasnije odlučuju na bračnu zajednicu, ujedno pridonosi i pomicanju dobi u kojoj se žene odlučuju na rođenje prvog djeteta. Tako je 1971. prosječna prvorotkinja bila u ranim dvadesetima, a više od četiri desetljeća kasnije u kasnim dvadesetima.

Zahvaljujući sve boljim životnim uvjetima, očekivano trajanje života pri rođenju s godinama je sve veće te se u četrdesetak godina kod žena povećalo za nešto više od osam godina. Osim navedenog, udio žena u ukupnom hrvatskom stanovništvu u dobi od 60 i više godina znatno je veći i, prema podatcima procjene stanovništva, krajem 2015. iznosi 57,9 posto. Takva spolna raspodjela povezana je i s činjenicom da žene u prosjeku žive sedam godina duže od muškaraca.

Još jedan indikator koji potvrđuje da je broj žena starije životne dobi u Hrvatskoj u porastu je i indeks starenja. Riječ je o pokazatelju koji označava postotni udio osoba u dobi od 60 i više godina u odnosu na stanovništvo mlađe od 20 godina. Indeks starenja pokazuje da se na prijelazu stoljeća prešla granična vrijednost od 100, što upućuje na to da na svaku ženu starije dobi dolazi jedna žena mlađe dobi. Naime, u posljednjih trideset godina 20. stoljeća udio žena u dobi od 60 i više godina bio je manji u odnosu na one mlađe od 20 godina, a od 2001. bilježi se povećanje udjela žena u dobi od 60 i više godina, pokazatelji su DSZ-a.

U pola stoljeća zabilježene su velike promjene u području obrazovanja žena u Hrvatskoj. Ako promatramo žene u dobi od 15 i više godina prema najvišoj završenoj školi, vidljivo je da su žene kroz desetljeća sve obrazovanije. Naime, prema podacima Popisa stanovništva 1961., čak je 92,4 posto žena imalo osnovno obrazovanje ili manje, a njih svega 0,8 posto visoko obrazovanje. S druge strane, podatci posljednjeg Popisa stanovništva 2011. pokazuju da je najveći broj žena, točnije gotovo polovica ukupnog broja, imao srednjoškolsko obrazovanje. Na području visokog obrazovanja zabilježene su najveće promjene. Udio visokoobrazovanih žena iznosio je 16,7 posto, dok je udio visokoobrazovanih muškaraca iznosio 16 posto. Visoko obrazovanje je tako jedno od područja u kojem žene ne samo da su postigle ravnopravnost s muškarcima, već su ih i prestigle.

Prosječna mjesečna neto plaća žena u 2014. iznosila je 5.190 kuna te je bila za 10,9 posto manja od prosječne mjesečne neto plaće muškaraca. Najnižu neto plaću imale su žene zaposlene u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (3 986 kuna) i prerađivačkoj industriji (4 259 kuna), dok su najvišu neto plaću imale žene zaposlene u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja (7 140 kuna) te informacijama i komunikacijama (7 119 kuna). U dva područja djelatnosti žene su imale veće plaće od muškaraca, i to za 10,0 posto u građevinarstvu te za 4 posto u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima.

Najveći broj zaposlenih žena u pravnim osobama u 2015. bio je u djelatnostima trgovine na veliko i na malo (17,4 posto) te obrazovanja (15,8 posto), dok je najveći udio zaposlenih žena bio u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (78,3 posto) te obrazovanja (77,4 posto).

Promatrajući prosjek za 2015., 52,3 posto radno sposobnog stanovništva činile su žene, dok su u zaposlenima činile gotovo polovicu ukupnog broja zaposlenih, odnosno 46,1 posto, podaci su Državnog zavoda za statistiku.