Dokukino KIC započinje 10. rujna novu sezonu programom koji u fokus stavlja koncept univerzalne ljubavi te je u znaku solidarnosti s afganistanskim narodom i državom.

Sezonu otvara “Ljubav oko svijeta” Anđele i Davora Rostuhara, djelo nadahnuto njihovim ulaskom u bračnu luku, nastalo u tridesetak zemalja na šest kontinenata, od najskrovitijih šumskih predjela, do najvećih metropola.

“U tom bogatstvu lica, boja i kultura kriju se mnoga naličja ljubavi, prikazana bez ikakvih tabua, predumišljaja ili zacrtanih stavova”, napominje se u najavi.

Na repertoaru Dokukina bit će i dva dokumentarca iz ratne zone koja posljednjih tjedana puni novinske portale, “Kabul, vjetroviti grad” i “Zabranjeni film”, koji prikazuju afganistanske trzaje za slobodom, kako egzistencijalnom tako i onom umjetničkom.

“Kabul, vjetroviti grad” afganistanskog redatelja s nizozemskom adresom, Aboozara Aminija, dobitnik posebne nagrade žirija na IDFA-i 2018.

Film prikazuje grad o kojem se uglavnom govori u kontekstu rata, terorističkih napada i nedostatnih ljudskih prava, a u želji da pokaže Kabul bez sveprisutnog senzacionalizma, Amini se fokusira na obične živote običnih ljudi: neustrašivog vozača autobusa koji ulice grada vječito zametenog vjetrom poznaje kao vlastiti džep i dvojicu braće koji se pokušavaju nositi s ulogom „glave kuće”.

“Pritom naznake katastrofe drži van kadra, puštajući međuljudskoj toplini da dođe do izražaja, time redefinirajući kako zamišljamo egzistenciju u tom dijelu svijeta”, dodaje se.

Uz taj film održat će se tribina “Afganistan – između ‘liberalnog intervencionizma’ i teokracije” koju će moderirati politički analitičar Karlo Jurak.

“Zabranjeni film” kanadskog redatelja afganistanskih korijena, Ariela Nasra, govori o spašavanju filmske umjetnosti od ekstremističke čistke.

Uz scene iz igranih i dokumentarnih filmova iz arhiva Afganistanskog državnog filmskog instituta, Nasr okuplja razne stručnjake iz područja filma koji svjedoče o izdržljivosti umjetnosti u doba velikih društvenih nesigurnosti, posebnu pažnju obrativši na nekolicinu pojedinaca koji su uspjeli od nasilnog zaborava spasiti vrijedne arhivske materijale.

Iz Dokukina kažu kako je vrijednost “Zabranjenog filma” i u tome što široj publici približava ono što sustav želi sakriti – bogat ali rijetko viđen kulturni život zemlje na iranskoj visoravni. (Hina)