Izložba “Žene šute i skrivaju svoje lice” postavljena je na postamentima ispred Grada Rijeke na Korzu od 17. do 25. rujna, a rezultat je suradnje SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava, Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Izložba objedinjuje angažirane portrete autora Roberta Gojevića s narativom koji nastoji prikazati kompleksnost nasilničkih odnosa.

Žene žrtve nasilja zaista prečesto šute i skrivaju svoje lice, ali ne svojom krivnjom. Zato smo odlučile, za njih i zbog njih, progovoriti i pokazati pravo lice nasilja. Nadamo se da će ova izložba potaknuti sve, žrtve i svjedoke nasilja, da progovore jer o problemu se prvo mora govoriti da bi se krenulo u njegovo rješavanje.

Izložba će biti postavljena do 25. rujna, a u sklopu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama udruge PaRiter i SOS Rijeka pripremile su, osim ove izložbe, još nekoliko aktivnosti:
⦁ U subotu, 21.9. u caffe baru Dnevni boravak organiziramo razgovor s Robertom Gojevićem o njegovom aktivističkom angažmanu kroz fotografiju
⦁ a subotu nakon, 28.9., u Filodrammatici će se prikazati dokumentarni film “Protuudar na pravo na pobačaj u Europi”, koji smo imali/e prilike gledati u svibnju, ali zbog važnosti tematike ponavljamo njegovu projekciju.

Smatramo da je iznimno važno kroz kontekst nasilja nad ženama progovoriti i o kršenju naših reproduktivnih prava, koje u svojim najružnijim formama također poprima oblik nasilja, fizičkog, ali posebno psihičkog. U izjavama žrtava nasilja koje imate priliku vidjeti i u ovoj izložbi, naići ćete i na primjere koji se tiču upravo kršenja reproduktivnih prava žena i pravo da raspolažu svojim tijelom, od zabrane da prekinu trudnoću, zabrane da ju zadrže do zabrane da se koriste kontracepcijom.

Višeput smo i mi, ali i mnoge druge udruge u Hrvatskoj koje se bave ovom problematikom, ukazivale na raširenost rodno uvjetovanog nasilja. Dominantni oblici rodno uvjetovanog nasilja su obiteljsko, odnosno partnersko i seksualno nasilje. Na svako prijavljeno nasilje dolazi 10 neprijavljenih, a u slučajevima silovanja čak i 20 neprijavljenih. Rezultat je to nepovjerenja žrtava nasilja u sustav i institucije koje bi ih trebale štiti, a koje se još uvijek ponašaju kao da je nasilje privatna stvar. Kada se ne reagira na vrijeme, i kada sustav zakaže, neki slučajevi nasilja u koje se moglo intervenirati završe tragično, a femicid, odnosno ubojstvo žena samo zato što su žene, čini trećinu ukupnih ubojstava.

Prema kalendaru nasilja dostupnom na službenim stranicama MUP-a, u zadnjih tjedan dana je zabilježeno 138 slučajeva nasilja, što bi značilo gotovo 20 slučaja dnevno. Od tih 138, 19 ih je kaznenih djela nasilja u obitelji. To su velike brojke, pogotovo ako uzmemo u obzir i neprijavljene slučajeve. Ovi i svi drugi statistički podaci nam jasno govore kako je nužno ne samo zaštiti žene žrtve nasilja, ojačati pravosudne prakse i osigurati dovoljan broj sigurnih kuća, nego i sustavno raditi na suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja, pri čemu ključnu ulogu ima obrazovni sustav.

Iako su fotografije koje imamo prilike vidjeti potresne i iako su brojke poražavajuće, ovom izložbom želimo glasno poručiti – hrabrost je prijaviti nasilje! Hrabrost je govoriti o nasilju! Ne smijemo okretati glavu i ne smijemo šutjeti. Još jednom vam se zahvaljujemo na dolasku te vas pozivamo da posjetite razgovor s fotografom i projekciju filma. (Izvor: Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter).