U gluhim obiteljima rađa se između 5 i 10 posto djece s oštećenjem sluha, a u čujućim oko 90 posto, no bez obzira na statistiku nužno je što ranije prihvatiti dijagnozu i što ranije uspostaviti komunikaciju s djecom, rečeno je u srijedu na predstavljanju priručnika “I ja hoću čuti igru” namijenjenoga roditeljima gluhe, gluhoslijepe i nagluhe djece, prenosi Hina.

Priručnik je izradio Hrvatski savez gluhoslijepih Dodir i predstavio ga u povodu Svjetskoga dana materinskog jezika. Na predstavljanju je istaknuto da se čujući roditelji znatno teže nose s gluhoćom djece, jer najčešće nemaju znanja o jeziku gluhih te im je nužno dati informacije o razvoju komunikacije. Urednica priručnika Ivana Zima je izrazila nadu da će priručnik bar djelomično pomoći roditeljima nositi se s komunikacijskim izazovima roditeljstva.

“Iznimno je važno da djeca imaju svoje pomoćnike-prevoditelje u vrtićima kako se ne bi dogodilo da se izoliraju iz okoline, a svi imamo pravo na jednake mogućnosti u obrazovnom sustavu”, naglasila je predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir Sanja Tarczay.

Ističući kako je djeci potrebna inkluzivna okolina, dodala je kako je znakovni jezik materinski djeci koja se rađaju u gluhim obiteljima, no djeca s oštećenjem sluha čujućih roditelja treba podršku i pomoć u usvajanju jezika kojim će komunicirati s okolinom.

“Čujući roditelji trebaju što ranije početi učiti znakovni jezik kako bi krenuli razvijati komunikaciju s djetetom, ali i njegove intelektualne potencijale”, naglasila je Tarczay.

Pročelnica Odsjeka za oštećenja sluha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Ljubica Pribanić naglasak je stavila na emocionalni razvoj djeteta koji je ovisan o ranoj komunikaciji. Također je istaknula da zauzimanje stavova, prema bilo čemu pa tako i prema gluhoći, uvelike ovisi o informiranosti koju permanentno treba nadograđivati.

Roditeljima koji se suočavaju s problemom dječje gluhoće ili nagluhosti preporučila je film ‘For a deaf son’, obrazloživši kako je film nastao 1988. godine, no ipak suvremeno prati problematiku te govori o različitim pristupima i načinima rješavanja nekog problema kod gluhoće. Film je napravio otac boreći se sa svojim strahovima, sumnjama, stavovima i spoznajama, rekla je.

Pribanić je kazala da se godišnje u Hrvatskoj rodi tridesetak djece s oštećenim sluhom, te dodala da hrvatska rodilišta novorođenačkim probirom (pregledom) uvelike pomažu pri dijagnosticiranju što omogućuje ranu intervenciju. Ipak, bilježe se slučajevi djece koja prođu provjeru sluha u rodilištima, ali im se oštećenje sluha otkrije kasnije, rekla je.

U priručniku se pojašnjava kako komunicirati s djetetom počevši od spuštanja na razinu djeteta i korištenja znakova za jelo preko izbora igara i animiranih filmova do čitanja i pisanja. Ističe se i važnost ranog usvajanja jezika i uspostavljanja komunikacije za normalan razvoj te prikazuje uloga prevoditelja znakovnog jezika u dječjem vrtiću.

Priručnik je izrađen u sklopu projekta ‘I ja hoću čuti igru’ kojim se gluhoslijepoj, gluhoj i nagluhoj djeci nastoje osigurati jednake obrazovne mogućnosti od najranije dobi.