Desetu obljetnicu organiziranja volontera u palijativnoj skrbi, udruga “La Verna” proslavit će u nedjelju, 24. studenoga prigodnim programom u Hrvatskome glazbenom zavodu.

Predsjednica udruge “La Verna” Blaženka Eror Matić dobitnica je volonterskog Oskara 2018. kao volonterka godine, a udruga je dobila državnu nagradu za volontiranje Ministarstva za obitelj i socijalnu politiku za najbolji program u palijativnoj skrbi.

“Palijativna skrb posebna je po tome što zahtijeva timski rad i multidisciplinarni pristup pa je predviđeno da u timu koji se brine o palijativnim bolesnicima budu liječnik, medicinska sestra, njegovatelj, fizioterapeut, socijalni radnik, duhovnik i volonter”, rekla je Eror Matić te dodala kako su na razini sustava zasad osigurani liječnici i medicinske sestre.

Glavni koordinator – socijalna radnica

“La Verna” pak ima zaposlenu socijalnu radnicu koja daje stručno mišljenje i savjete palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima, a koordinira i rad volontera.

Zbog toga bi, smatra, bilo dobro ugovoriti s Gradom ili ministarstvom uslugu socijalnog radnika, što podupiru i ostali volonteri “La Verne”.

“Socijalni radnik tada bi mogao imati sigurnu plaću, što bi nam olakšalo da se više posvetimo volontiranju. Kao volonteri ionako sve radimo besplatno, udruzi plaćamo članarinu kako bismo malo popravili standard, no naš koordinator koji sve povezuje i ima posla i po 10 sati svaki dan treba imati sigurnu plaću. Tada bismo i mi bili mirniji jer ne može svatko za sebe volontirati niti odlaziti u obitelj. Mora nas netko povezati, a u ovom slučaju to je socijalni radnik”, ističu iz “La Verne”.

Blaženka Eror Matić palijativnom skrbi počela se baviti 2009. unutar Franjevačkoga svjetovnog reda, koji je i potaknuo da se pokrene program preko kojeg će njegovi članovi pridonositi zajednici tako što će svoje slobodno vrijeme darovati palijativnim bolesnicima.

“Kao ekonomist sam svoje organizacijske sposobnosti – pisanje projekata, prikupljanje donacija i organizaciju programa – željela dati za projekt i tako sam došla na mjesto voditelja projekta i – zaglavila u palijativnoj skrbi”, rekla je.

Udruga “La Verna”, dodala je, osnovana je kad je posao organizacijski i financijski postao prezahtjevan za Franjevački svjetovni red, a ime je dobila po brdu La Verni kod Asiza, kamo se sv. Franjo povlačio u osamu i gdje je dobio stigme koje je nosio do smrti.

“Jasno da su te rane bile bolne. I palijativni bolesnici nerijetko trpe bol i pate, pa u sv. Franji mogu tražiti snagu i utjehu”, dodala je.

Pomoć obiteljima – kako i kada im treba

Eror Matić, koja i osobno posjećuje palijativne bolesnike u njihovim domovima, rekla je kako im je u “La Verni” cilj pomoći obitelji koja skrbi za bolesnika i ojačati je kako bi bolesnik mogao, ako je to moguće, do kraja ostati u svojem domu, svojoj sobi, postelji i obitelji.

“K njima idemo na njihov poziv i u suradnji i dogovoru organiziramo skrb i pomažemo na najbolji način – onako kako to njima treba. Kod svakog bolesnika i obitelji je drugačije jer imaju drugačije potrebe i prilagođavamo se onome što trebaju. Najčešće pružamo psihosocijalnu potporu – boravimo uz bolesnika, razgovaramo s njim, ohrabirmo, slušamo, molimo s njim. To vrijeme oslobađamo obitelj da se može odmoriti ili obaviti nešto za sebe, ili pak odnesemo uputnice ili druge dokumente, a obitelj je uz bolesnika”, rekla je.

Udruga “La Verna” djeluje na području Zagreba i ima 20 do 30 volontera, većina ih je ondje godinama.

“Volontirati sam počela 2012. Prije toga sam dugo sam željela volontirati. U užoj obitelji imali smo palijativnog bolesnika pa sam izabrala upravo to i vidjela da smo u obitelji sve radili ‘pogrešno’. Volim to, ne znam koliko dobro mogu to odraditi, ali nastojim i trudim se dalje”, rekla je Ana Inđić.

Blaga Bubalo pridružila im se 2010. nakon smrti majke. “U zadnjim trenutcima njezina života bila sam s njom mjesec dana. Kroz to vrijeme sam shvatila koliko čovjek na kraju života treba ljubavi i pažnje. Majka je umrla na mojim rukama. Kad sam se vratila u Zagreb, palijativni tim je počeo s radom i pitali su me zašto se ne bih uključila i nije me trebalo nagovarati. Tu sam do danas”, rekla je.

Helena Tešanović volontira već sedam-osam godina. “Vidjela sam na internetu stranicu, poželjela se uključiti i odonda stalno volontiram. Prije sam bila kod bolesnih susjeda i drugih kao dobrovoljac, nekima sam pomogla da dođu u dom, a nekima da dobivaju ručak iz doma, išla s njima k doktoru. Dosta sam se angažirala prije nego što sam saznala da postoji udruga. Još se educiram, idemo na tečajeve. S time sam dobila ono nešto što mi je trebalo”, istaknula je.

U udruzi “La Verna”, osim edukacije za volontere i sve zainteresirane koji žele saznati nešto više o palijativnoj skrbi, imaju i supervizijske sastanke za profesionalce, razvijaju pilot-projekt volontiranja na palijativnom odjelu u jednoj zagrebačkoj bolnici. Imaju i posudionicu medicinskih pomagala. Potrebe su, kažu, velike, ali zasad, zbog nedostatka odgovarajućih prostorija, tu uslugu ne mogu proširiti. (Hina)