Udruga ‘Nismo same’ održala je u petak prvu virtualnu međunarodnu konferenciju “Onkološki pacijenti: Imamo li pravo na rad”, gdje su se stručnjaci složili da o problemu onkoloških pacijentica koje gube posao zbog liječenja, treba bolje informirati te inicirati izmjene zakona, prenosi Hina.

“Nijedna žena ne bi smjela biti u situaciji da, dok se bori za vlastiti život, mora razmišljati o egzistenciji. Nedopustivo je da itko tijekom liječenja maligne bolesti ostane bez posla, što je praksa koja se, nažalost, događa u Hrvatskoj”, istaknuto je na virtualnoj Međunarodnoj konferenciji pod naslovom ONKOLOŠKI PACIJENTI: „IMAMO LI PRAVO NA RAD?“.

Cilj konferencije je ukazati na probleme i inicirati promjene koje uključuju izmjene zakonodavnog okvira kojim bi se oboljelima od malignih bolesti omogućio povratak na posao.

“Potrebno je i sustavno informirati oboljele, zaposlenike, ali i poslodavce kako bismo mijenjali norme i pravila ponašanja. Želimo pokazati oboljelima da skrbimo o njima i postići promjene kako bi i Hrvatska u cijelosti bila socijalna država”, poručila je predsjednica Udruge ‘Nismo same’ Ivana Kalogjera.

Na konferenciji su predstavljeni rezultati ankete koju je provela Udruga, u kojoj je sudjelovalo 420 osoba, od kojih je njih 73 posto tijekom liječenja ili nakon liječenja ostalo bez posla.

Većina anketiranih, njih 305, preboljela je rak dojke, a u trenutku postavljanja dijagnoze njih 77 posto bilo je zaposleno na puno radno vrijeme.

“Nakon dijagnoze maligne bolesti na puno radno vrijeme ostalo je zaposleno njih 62 posto, 4 posto osoba se samozaposlilo, 14 posto ih je još uvijek na bolovanju, 7 posto je otišlo u mirovinu, a 8 posto je i dalje nezaposleno”, navodi se u priopćenju Udruge ‘Nismo same’.

Istaknuto je da Hrvatska svake godine ima više od 24.000 novo dijagnosticiranih bolesnika s rakom, od čega ih je više od 10.000 žena.

“Prema EU podacima većina osoba koje su preživjele rak i završile s tretmanom imaju poteškoća sa zapošljavanjem. Procjenjuje se da ih je za 40 posto više nezaposlenih nego osoba koje nisu imale rak”, stoji u priopćenju.

Od onih koji su tijekom liječenja ostali bez posla, najveći broj osoba ima visoku i srednju stručnu spremu. Uglavnom riječ je o ekonomisticama, diplomiranim ekonomisticama, trgovkinjama i inženjerkama različitih struka.

Kao razloge prestanka rada tijekom i nakon bolesti većina sudionica istraživanja navodi diskriminaciju zbog bolesti.

Sudionici konferencije složili su se da je ova tema vrlo važna te da o njoj treba puno bolje informirati i oboljele i poslodavce te one koji donose odluke.

U radu Konferencije sudjelovale su i dr. Dunja Skoko-Poljak, načelnica Sektora za javno zdravstvo u Ministarstvu zdravstva, Sunčana Glavak, zastupnica u Europskom parlamentu i organizatorica Konferencije „Fight&Win – Kako se suprotstaviti raku?“, pravnica Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom Hrvatske udruge poslodavaca, pravnica Dijana Vuksan, rukovoditeljica Odjela za normativne poslove zdravstvenog osiguranja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Europarlamentarka Glavak rekla je da u “novom normalnom” poslodavci i kroz EU instrumente kao što je Sure i Europski socijalni fond te implementaciju 5G tehnologije, imaju mogućnost da i zaposlenicima koji boluju od malignih bolesti omoguće prilagodnu njihovih radnih zaduženja.

„Politika mora kreirati okvir za funkcioniranje rada od kuće, a poslodavci i svi mi zajedno možemo napraviti nešto dobro za oboljele od malignih bolesti“, rekla je te najavila da će ona osobno inicirati umrežavanje svih segmenata društva koji su nadležni za ovu tematiku.

Milka Kosanović iz HUP-a rekla je kako nijedna žena ne bi smjela biti u situaciji da dok se bori za vlastiti život, mora razmišljati o egzistenciji.

Dijana Vuksan iz HZZO-a rekla je da je ‘ponosna na Hrvatsku i prava koja ona daje radnicima kroz zakonsku regulativu.

„Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima smjernice ne samo za onkološke bolesnike nego za sve, a jedno od prava su naknada za ostvarivanje plaće, te privremena onesposobljenost za rad. Ako je osoba privremeno nesposobna za rad, o tome odlučuju nadležno tijelo za vještačenje i Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ocjena o tjelesnoj invalidnosti i radnoj sposobnosti osigurava poslodavcu da zaposleniku mijenja ugovor o radu, prilagodi mu radno mjesto i da mu ugovor u pismenom obliku za nove poslove koje radnik može obavljati”, rekla je Vuksan.

Dodala je da se “zdravstvena zaštita ostvaruje dok god je potrebna, nema ograničenja u vremenskom periodu, limitirana je visinom naknade, ali ne dužinom trajanja, što je puno bolje u odnosu na ostale države članice EU”.

Svi sudionici Konferencije složili su se da je ovo vrlo važna tema o kojoj treba puno bolje informirati i oboljele i poslodavce i one koji donose odluke.