Ravnateljice i ravnatelji zagrebačkih osnovnih škola ovih su dana primili dopis Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, koji roditelje potiče na podršku inicijativi za uvođenje školskih uniformi za osnovnoškolce grada Zagreba.

U dopisu je istaknuto nekoliko afirmativnih poruka o uniformiranom izgledu djece, kao i obavijest da će uniforme za roditelje biti besplatne.

Inicijativa za školske uniforme pokreće se u vrijeme kad su topli obroci osigurani samo u jednome dijelu osnovnih škola, njihov veliki broj nema odgovarajuću dvoranu ili prostor za nastavu tjelesnog odgoja, roditelji školama doprinose financijski, materijalom, organizirajući radne akcije i prikupljajući novac za slobodne aktivnosti, a djeca s poteškoćama nemaju osigurane asistente u nastavi, dok škole nerijetko nisu prilagođene njihovim potrebama, stoji na stranicama udruge Roda.

Budući da nam je danas novac u većini odluka važan čimbenik, osvrnut ćemo se prvo na cijenu uniformi.

Ne postoji nešto što je besplatno i/ili nema financijsku vrijednost. „Besplatno” se od plaćenog razlikuje u ovom kontekstu samo po izvoru financiranja. Uniforme roditelji neće platiti izravno, ali će ih u većem postotku platiti neizravno, zajedno s drugim poreznim obveznicima Grada Zagreba. Sve se to događa u vrijeme kad su topli obroci osigurani samo u jednome dijelu osnovnih škola, njihov veliki broj nema odgovarajuću dvoranu ili prostor za nastavu tjelesnog odgoja, roditelji školama doprinose financijski, kupujući informatičku opremu, higijenski pribor, namještaj, zastore, kreativni materijal, organizirajući radne akcije i prikupljajući novac za slobodne aktivnosti. Djeca s poteškoćama nemaju osigurane asistente u nastavi, a škole nerijetko nisu prilagođene njihovim potrebama.

Uniforme neće riješiti te probleme, samo će ostati manje novca za ono što je potrebnije.

Zanimljive su i ove afirmativne teze o uniformama, iznesene u dopisu.

Slažemo se da u svakom razredu postoje djeca koja su diskriminirana zbog svojih različitosti. Razlike mogu biti fizičke, intelektualne ili socijalne. Međutim, da bismo stvorili bolje društvo, bez diskriminacije, razlike među ljudima ne treba brisati, nego trebamo osvijestiti djecu da smo različiti, ali jednako vrijedni i da svi imamo jednaka prava. Zamagljivanje činjenice da među nama postoje socijalne razlike ionako nije ostvarivo. Djeca su itekako svjesna financijskih razlika među svojim obiteljima, čak i ako nose potpuno istu odjeću.

Ako djeca diskriminiraju dijete s fizičkom poteškoćom, nećemo pokušati ukloniti ili zamagliti problem koji se ne može ukloniti, nego ćemo učiti djecu kako da se ponašaju prema svojim prijateljima i što je uistinu važno u životu. Isto se tako treba odnositi i prema neizbježnim socijalnim razlikama.

Ako je glavna svrha uvođenja uniformi u zagrebačke škole ovakvo obmanjivanje djece da socijalne razlike među njima ne postoje, usredotočite se radije na osmišljavanje odgovarajućeg programa građanskog odgoja i obrazovanja i njegovo sustavno i kvalitetno provođenje u svim zagrebačkim osnovnim i srednjim školama.

Što se tiče pozitivnog ozračja u razredu te poboljšanja discipline i podizanja samopouzdanja učenika, predlažemo da naglasak prebacite na ljude koji rade s djecom, a ne na banalnu stvar poput odjeće. Vodite se pritom svima dobro znanom starom izrekom da odijelo ne čini čovjeka. Učitelji i djelatnici škola, uz nas roditelje, trebali bi se pobrinuti da djeca u potpunosti razumiju srž te izreke.

Omogućite stoga djeci odgovarajuće radne uvjete, primjerene satnice i dodatno obrazovanje. Učinite zanimanja koja uključuju rad s djecom konkurentnima. Omogućite nastavnicima uvjete u kojima će se posvetiti odgoju i obrazovanju djece, umjesto postojećih uvjeta u kojima na roditeljskim sastancima traže od roditelja sapune i maramice. Omogućite im stručnu pomoć za sudjelovanje u programima EU-a, na stručnim usavršavanjima i napredovanja. Birajte njihove nadređene prema sposobnostima, kvalifikacijama i iskustvu.

Nema baš nikakvih dokaza da nošenje školske uniforme na bilo koji način utječe na bolja akademska postignuća. Rezultati međunarodnih testova PISA ne koreliraju s duljinom korištenja uniformirane odjeće nego su u korelaciji s ulaganjem u obrazovanje, statusom učitelja i stalnim apolitičkim djelovanjem, reformama i poboljšanjem obrazovanja. Usmjerite dakle trud i novčana sredstva u nešto korisnije, na primjer u inzistiranje i u implementaciju cjelovite kurikularne reforme.

Umjesto na polo-majicu, usredotočite se na ono zaista važno.

Stvaranje bolje školske klime ne postiže se uniformama kojima će se sakriti različitost djece. Ona se stvara edukacijom od najranijih dana, tako da djeca nauče, iz teorije i iz prakse, iz udžbenika i iz ponašanja ljudi oko sebe, da smo svi različiti i da se svaka različitost treba poštivati i prihvaćati. Život djece ne počinje i ne završava u školi, a u životu uniformi nema. Umjesto da prividnom lijepom gestom darivanja “uniformi” prikrivate stvarne probleme, posvetite se odgoju i obrazovanju i stvarnom rješavanju problema u tom području. Obnovite radije nekoliko školskih zgrada, ili barem učionica. Omogućite djeci zdravu prehranu. Omogućite im modernu, interdisciplinarnu nastavu, dostojnu 21. stoljeća. Pokažite nastavnicima da su vrijedni i nezamjenjivi pa će biti motiviraniji i spremniji za rad s djecom.

Osim toga, dvije majice nikako ne mogu biti uniforma. Ako baš inzistirate na uniformama i izjednačavanju svih učenika, kupite im onda i hlače, suknje, cipele, jakne, a dobro bi bilo i mobitele. I to po nekoliko kompleta. Zabluda je da će jedna majica dokinuti razlike, ako će sve drugo, od tenisica do naočala, torbe i mobitela i dalje vrištati razlike među djecom.

Također nije na odmet naglasiti da je primarna uloga školskih uniformi, tamo gdje se one tradicionalno nose, da izraze pripadnost školi, što neminovno znači da naglase status, čak i prestiž. Upravo suprotno od onoga u što vi vjerujete. Ili točnije, u što želite uvjeriti nas.