Dok se političari natječu u iskazivanju važnosti pitanja nestalih u ratovima 1990-ih, proces identifikacija pronađenih posmrtnih ostataka i ekshumacija poznatih masovnih i pojedinačnih grobnica, barem u Hrvatskoj, gotovo je u potpunosti zaustavljen. U dobro uhodanom sistemu Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, kojoj je godinama na čelu bio pukovnik Ivan Grujić, dok u travnju ove godine nije smijenjen, radilo se planski. No u 2016. godini, za razliku od prethodnih, nije bilo identifikacija žrtava srpske nacionalnosti, piše Goran Plavšić za Novosti.

– Mi smo svake godine radili plan ekshumacije i identifikacija za iduću godinu. Tako smo napravili i prošle godine. Bilo je planirano 100 novih ekshumacija i 100 identifikacija. Očito je da se izvršilo jako malo od planiranog. Može se govoriti i o diskriminaciji srpskih žrtava, jer je na Šalati prošle godine za identifikaciju pripremljeno 50-ak posmrtnih ostataka, koji su trebali biti identificirani početkom godine – kaže smijenjeni Grujić za ‘Novosti’.

U udruženju nestalih i poginulih lica ‘Suza’ iz Beograda razumljivo su nezadovoljni činjenicom da je proces identifikacija zaustavljen. Predsjednica udruženja Dragana Đukić kaže da nije bilo naznaka da će doći do ovakve situacije.

– Stalno smo uvjeravani da je sve u redu i da će se nastaviti s identifikacijama na vrijeme i po planu. Svake godine se identificiralo 50-60 nestalih lica. Tim smo tempom bili nezadovoljni, ali nismo vjerovali da može biti ne samo gore i sporije, nego da se on može u potpunosti zaustaviti. Od decembra prošle godine niti jedna grupa nije pozvana na identifikaciju u Zagreb. Razočarani smo, pokušavamo apelovati preko srpske Komisije za nestale, ali ne mogu nam pomoći jer se ni oni više ne sastaju s hrvatskim kolegama, iako su se godišnje sastajali dva puta. Prošlo je puno od rata, a mi se još nadamo, ali je pitanje tko će od nas dočekati taj dan koji toliko čekamo – kaže Dragana Đukić.

Grujića je na čelu Uprave za zatočene i nestale naslijedio Stjepan Sučić. Kada smo od Uprave zatražili podatke o broju ekshumacija i identifikacija, načelnica Sektora za traženje osoba zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu Višnja Bilić odgovorila nam je da podatke nisu u mogućnosti podastrijeti zbog Sučićeve službene odsutnosti. Iako nam nije bilo jasno zašto načelnica nadležnog sektora ne može poslati nekoliko brojki, odlučili smo pričekati i postaviti konkretnija pitanja.

Zanimalo nas je sada koliko posmrtnih ostataka u Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati čeka identifikaciju, koliko je hrvatskih građana trenutno na popisu nestalih i koliko je poznatih lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica u Hrvatskoj.

Ovoga puta smo dobili odgovor načelnice Bilić, sročen prema naputku pomoćnika ministra branitelja Sučića, i uz zamolbu da se zbog osjetljivosti problematike koristimo obrazloženjima navedenima u odgovorima.

Tako nas je Uprava izvijestila da su ove godine ‘terenski istražena 22 moguća mjesta masovnih grobnica’ i da su tako otkrivene tri pojedinačne grobnice, koje su ekshumirane. Osim toga, izvršena je jedna reekshumacija stradalih vojnika u BiH i jedna identifikacija s 11 osoba ubijenih na području RH i BiH.

Posebno je zanimljiv podatak da je metodom analize DNA ‘obrađeno daljnjih 75 uzoraka’, pri čemu je ‘utvrđeno 51 novo podudaranje s nalazima referentnih uzoraka. U tijeku su aktivnosti kako bi se mogla provesti završna identifikacija navedenih posmrtnih ostataka i njihov dostojanstven ukop’.

Prema podacima kojima raspolažu ‘Novosti’, Uprava za zatočene i nestale ovdje je iz političke korektnosti izostavila zanimljiv podatak. S obzirom na to iz kojih su grobnica ekshumirani posmrtni ostaci, jasno je da se radi o žrtvama iz 1995. godine, odnosno ljudima srpske nacionalnosti. Kada se radi o Srbima, onda je potrebno podatke provjeriti s Međunarodnom komisijom za nestale osobe u Sarajevu. Hrvatski forenzičari svoj dio posla su završili početkom godine, a zašto do danas nije do kraja završen postupak koji je mogao biti gotov prije pola godine, nismo dobili odgovor.

Zastoj je definitivno napravljen u Ministarstvu branitelja, a je li napravljen slučajno ili je HDZ iz političkih razloga zaustavio identifikacije Srba, teško je reći.

Isto tako, nemoguće je dobiti podatak o broju građana srpske nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci odavno ekshumirani i koji na Šalati čekaju identifikaciju. Ipak, dobili smo podatak da su do sada na temelju ukupno 5029 ekshumiranih identificirane 4124 osobe.

U svom odgovoru, kao i obično, Uprava ne dijeli žrtve po nacionalnom ključu, barem ne direktno. Tako na pitanje o broju registriranih masovnih grobnica dobivamo odgovor da se sustavno provode ekshumacije tzv. asanacijskih groblja, pa se pojašnjava kako je riječ o grobljima iz 1995. godine, što u prijevodu znači da se radi većinom o Srbima pobijenima u ‘Bljesku’ i ‘Oluji’.

Ekshumirane su 1081 osobe, ‘što prema raspoloživim informacijama čini 90 posto svih asaniranih posmrtnih ostataka iz 1995.’ Zašto se oteže s dovršetkom tog procesa nije objašnjeno, ali je jasno iz podatka da je ‘prepreka učinkovitijem traženju nestalih osoba nedostatak točnih informacija o prikrivenim mjestima pojedinačnih i masovnih grobnica s posmrtnim ostacima žrtava iz 1991./92.’ Naravno, tu je riječ o žrtvama hrvatske nacionalnosti.

Činjenica je da su porodice srpskih žrtava na neki način kažnjene i da se identifikacije Srba s ‘asanacijskih groblja’ otežu, iako se većinom zna gdje se posmrtni ostaci nalaze, a to se opravdava time što odgovorni za zločine nad Hrvatima u prvim godinama rata ne žele odati gdje se nalaze njihovi ostaci. Naravno, za Upravu koja traži još 1573 nestale osobe i ostatke još 420 poginulih osoba, što nas dovodi do ukupne brojke od 1993 neriješena slučaja, svi bi građani trebali biti jednaki, bez obzira na nacionalnost. Međutim, činjenica je da je proces identifikacija Srba zaustavljen, što se može objasniti samo promjenom političke klime do koje je došlo kada je HDZ Tomislava Karamarka početkom ove godine zasjeo na vlast.