Časopis “Ulične svjetiljke”, časopis je o beskućništvu i srodnim temama, po mnogočemu poseban, a jedna od posebnosti je ta da kupnjom ovoga lista pružate izravnu pomoć onima kojima je pomoć najpotrebnija. Trenutno se nalazimo u izazovnim vremenima kada se svijet suočava s epidemijom korona virusa zbog čega prodavači, koji su i sami u potrebi, ne mogu izaći na ulice. Podržite ih i pomozite im čitanjem online izdanja časopisa.
Dunja Osojnak Marinović je urednica časopisa “Ulične svjetiljke” od ove “nesretne” 2020. godine. Radi kao odgajatelj u Domu za odgoj djece i mladeži, član je Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Trsat i majka troje djece.
“Rekli su mi da sam kao Vili Beroš, preuzela uredništvo i došla kriza, u kojoj smo jedva isplivali da nam prodavači ne ostanu na cesti jer ne rade i no mogu platiti stanarine. Zahvaljujući on line akciji koju smo pokrenuli preko našeg Facebooka, ljudi su uplaćivali svoje donacije na račun te smo uspjeli pokriti sve rupe koje su nastale našim prodavačima zbog nemogućnosti rada onih mjesec dana lockdowna”, rekla je Dunja Osojnak Marinović, urednica “Uličnih svjetiljki”.
Možete li nam reći nešto više o časopisu ‘Ulične svjetiljke’? Kada i kako je nastao, tko je utemeljitelj, koji su Vam ciljevi?
Projekt je započeo na jedan poseban način. Grupa ljudi, braće i sestara u Franjevačkom svjetovnom redu Trsat, godinama su razmišljali na koji način pomoći ljudima koje su svakodnevno susretali, socijalno ugrožene osobe. Prije pokretanja projekta išli su k sestrama Misionarkama ljubavi u Zagreb jer ljubav Majke Terezije za beskućnike, patnike, umiruće, bila je tako konkretna i živa – bez puno razmišljanja i strategija jednostavno primiti čovjeka, dovesti ga kući, njegovati ga i pomoći mu. Ono što se dogodilo putem “Uličnih svjetiljki” je susret s licem čovjeka patnika. Časopis je 2008. godine pokrenut u Rijeci, kao jedan od projekata Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Trsat i to nakon što je to bratstvo otvorilo Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje.
“Ulične svjetiljke” su prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama te se nametnuo kao logičan slijed u procesu resocijalizacije beskućnika i ostalih potrebitih ljudi. Dobivena je prilika da svojim radom, trudom, oni najranjiviji stanu na noge. To je način na koji se izravno djeluje na materijalnu i psihičku dobrobit korisnika-prodavača. Beskućnici i druge socijalno ugrožene osobe motivirane su za prodaju časopisa jer to je posao koji mogu odmah dobiti te za njega nisu potrebne posebne kvalifikacije. Prodajom dobivaju financijsku mogućnost za osiguranje krova nad glavom i zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Prodavači koji nisu beskućnici, nego osobe slabog imovinskog statusa, dobiju priliku za poboljšavanjem životnog standarda te mogućnost cjelovitije brige o sebi i obitelji.
Prodavači su iz raznih razloga pristupili ovom projektu. Najčešći razlog je neka bolest koja im onemogućava zapošljavanje druge vrste. Većina je prije uključivanja u projekt radila na nekim težim fizičkim poslovima poput građevine, kuhinje, čišćenja i sl. Bolesti poput lomova, epilepsije, karcinoma, povišenog šećera, kožnih promjena te bolesti psihičke naravi su najčešće te koje su ih dovele do toga da izgube posao. Premladi da ostvare mirovinu, prestari za prekvalifikaciju, nedostatak adekvatnog posla, nemogućnost ostvarivanja invalidskih mirovina, nemogućnost dobivanja kreveta u nekom domu i sl. dovelo ih je do toga da su se okrenuli socijalnoj pomoći koja iznosi oko 900 kn mjesečno i to ne za sve, neki nemaju ni taj iznos. Vratiti dostojanstvo čovjeka na način da mu se omogući rad, no što mu i sam Ustav republike Hrvatske garantira, rekla bi da je jedan od temeljnih ciljeva projekta.
Cjelokupan intervju dostupan ej na stranici http://generacija.hr/