Više od 100 nevladinih organizacija i 7 mreža diljem Europe poručilo je pismom na današnji 50. Dan planeta Zemlje: Ne želimo povratak na staro, već oporavak od pandemije koji će dovesti do pravednijeg, solidarnijeg i održivijeg društva, priopćila je Zelena akcija.

Organizacije iz oko 25 europskih zemalja zahtijevaju hitnu akciju vlada svih članica EU kako bi se donijele ambicioznije mjere za borbu protiv pandemije koronavirusa koje neće dovesti do još većeg jaza, već omogućiti pravedno, solidarno i održivo društveno uređenje u novoj post-korona stvarnosti. Također, pozivamo Vladu RH, kao zemlju koja trenutno predsjeda Vijećem Europske unije, da povede ovaj proces.

Cijelo pismo sa svim potpisnicima nalazi se u nastavku:

Ne želimo povratak na staro! Oporavak za pravednije, solidarnije i održivije društvo
Mi, niže navedene organizacije civilnog društva iz cijele Europe, zahtijevamo hitnu akciju vlada svih članica EU te odlučno vodstvo Vlade RH, kao zemlje koja trenutno predsjeda Vijećem Europske unije, u svrhu donošenja ambicioznih mjera za borbu protiv zaraze koronavirusom i za pravedno društveno uređenje u novoj post-korona stvarnosti. Od vlada država članica EU, a posebno hrvatske vlade, zahtijevamo:

• Zajednički odgovor Europske unije za suzbijanje zaraze koronavirusom COVID19 razvojem europskog fonda solidarnosti koji bi bio namijenjen i zemljama tzv. Globalnog juga;
• Napuštanje kriterija iz Maastrichta i oštrih mjera štednje;
• Odgovor na gospodarsku krizu uzrokovanu pandemijom koronavirusa kroz Europski zeleni plan utemeljen na zaustavljanju neograničenog rasta i pravednoj redistribuciji bogatstva.

Globalna pandemija ovakvih razmjera je stogodišnji događaj zbog izvanrednog utjecaja i posljedica na cjelokupni društveni, politički i ekonomski život svih na svijetu. Uobičajena pravila poslovanja i tržišno natjecanje potrebno je redefinirati u svrhu održanja života i vitalnih funkcija društva. Europska unija mora mobilizirati financijska sredstava i znanje privatnih te javnih poslovnih subjekata svih svojih članica kako bi se osigurala zadovoljavajuća proizvodnja medicinske opreme potrebne za borbu s pandemijom. Postizanje dogovora među državama članicama bit će moguće jedino ako se pristane da mobilizacija proizvodnih kapaciteta bude angažirana na neprofitnoj osnovi, samo uz pokrivanje proizvodnih troškova. U odgovoru na ovu globalnu krizu Europska unija ne smije zaboraviti niti tzv. Globalni jug i zemlje u razvoju. Tražimo razvijanje fonda solidarnosti na razini Europske unije u svrhu financiranja zajedničkog odgovora na širenje zaraze koronavirusom, a koji bi bio namijenjen i zemljama Globalnog juga i zemljama u razvoju, ne samo zemljama pristupnicama EU.

Povjerenje u znanost pokazalo se kao ključno u adresiranju ove krize. Ono ne smije biti narušeno instrumentaliziranjem u političke svrhe. Najveća opasnost od toga prijeti u korištenju zdravstvene krize za nametanje nesrazmjernih ograničenja ljudskih prava. Posebno su sporna vremenski neodređena ograničenja i ona donesena mimo demokratskih procedura i običaja.

Pogođenost cijelih društava ovom krizom jasnije nego ikad ukazala nam je na važnost javnog sektora. Bez usluga javnog sektora, a što uključuje i zdravstvo, bilo bi nemoguće pružiti pomoć svima kojima je ona potrebna. Istovremeno, usluge javnog sektora omogućavaju funkcioniranje svakodnevnog života u uvjetima socijalne izolacije. Zemlje sa slabijim javnim sektorom u pravilu su bile i lošije u odgovoru na pandemiju te posljedično trpe i teže posljedice.

U ovoj kriznoj situaciji, pozivi za državnom intervencijom dolaze sa svih strana, čak i od aktera koji inače zagovaraju minimalnu državu. Države moraju intervenirati ne samo da bi spriječile kolaps svojih gospodarskih sustava, već i da bi očuvale i ojačale svoj javni sektor. Javni sektor nemoguće je izgraditi kada kriza nastupi, a zbog prirode pandemija, očekujemo duži otklon od uobičajenog stanja. Vrlo je moguće da će širenje zaraze popuštati i ponovno se pojavljivati u valovima kroz duže razdoblje, a društva se moraju pripremiti na funkcioniranje u toj novoj stvarnosti. Postojeći okvir kriterija iz Maastrichta, prije svega o ograničenju državnog deficita i javnog duga te politike rezanja, onemogućuje tu prilagodbu. Ove kriterije potrebno je iznova dogovoriti. Kako bi pokazala inicijativu i shvaćanje ozbiljnosti trenutka, Hrvatska mora, kao predsjedavajuća zemlja, hitno započeti ove pregovore.

Politički odgovor na ovu krizu treba biti prilagodba novim uvjetima funkcioniranja društava uz adekvatnu pomoć onima koji su ovom krizom najpogođeniji – nezaposlenima, radnicima, beskućnicima, izbjeglicama i drugim migrantima, ženama, obrtnicima i mikropoduzetnicima koji, za razliku od velikih poduzetnika, nemaju značajnu poslovnu imovinu koju mogu i trebaju uposliti za prevladavanje ove krize.

Europski zeleni plan jedan je od primjerenih okvira za taj politički odgovor. On ne smije biti napušten pod pritiskom privatnog sektora da nadoknadi profit propušten blokadom uslijed zdravstvene krize. Mnogi spontani i pozitivni odgovori na blokadu uzrokovanu zdravstvenom krizom – poput lokalne proizvodnje hrane, digitalizacije poslovanja i komuniciranja, smanjenja konzumerizma, jačanja solidarnosti i suradnje kroz oslanjanje na javni sektor – kroz Europski se zeleni plan trebaju zadržati i unaprijediti. Od posljedica ove krize treba spašavati radnice i radnike, a ne poslovne modele koji održavaju status quo i time produbljuju krizu.

Lekcije o eksponencijalnom rastu mnogi su se na bolan način prisjetili na primjeru porasta broja oboljelih. Pritisak koji eksponencijalno povećanje oboljelih vrši na naš zdravstveni sustav usporediv je s pritiskom koji rast naših gospodarstava vrši na planet Zemlju i njene resurse. Izlaz iz krize treba biti utemeljen na napuštanju slijepe privrženosti ekonomskom rastu te hitnoj redistribuciji postojećih dobara u planetarnim ograničenjima. U protivnom riskiramo sve češće scenarije blokade poput ovog uzrokovanog korona virusom, ali uslijed posljedica okolišne krize.

Europski zeleni plan prilika je za tzv. “zeleni oporavak” europskog gospodarstva. Moramo se oduprijeti pritisku industrije fosilnih goriva, multinacionalnih tvrtki i raznih privatnih interesa da se javni novac koristi za njihovo spašavanje. Europski zeleni plan stoga mora biti ambiciozniji i utemeljen na društvenoj pravdi, jačanju javne infrastrukture, preraspodjeli bogatstva progresivnim oporezivanjem i solidarnosti. Donošenje mjera i politika u sklopu Europskog zelenog plana nikako ne smije stati ili biti usporeno zbog trenutne zdravstvene krize, jer klimatska kriza nije nestala, te se oporavak od pandemije mora događati istovremeno s ublažavanjem klimatske krize.