Hrvatski centar za razvoj volonterstva u petak, 9.12., održao je Nacionalnu konferenciju o volonterstvu „Razvoj volonterstva – trebaju li nam novi putokazi?“ koja je okupila oko 100 predstavnika i predstavnica organizatora volontiranja, volonterskih centara, javnih ustanova iz područja obrazovanja, predstavnika institucija i volontera, a vodio ju je novinar Domagoj Novokmet.

U posljednjih nekoliko godina trendovi brzih društvenih promjena, krize, nove tehnologije i digitalizacija utjecali su na volonterstvo. Svi ovi novi razvojni trendovi mogu imati pozitivne, ali i izazovne aspekte. Stoga je ključno stvoriti poticajno okruženje za razvoj volontiranja kao transformativne snage u desetljeću djelovanja usmjerenog na jačanje naših demokracija, građanskog angažmana, europskih vrijednosti, postizanje ciljeva održivog razvoja, odgovor na krize i proces oporavka za osiguranje otpornih i održivih zajednica.

Panel u kojoj su sudjelovali dr. sc. Igor Vidačak s Fakulteta političkih znanosti, Julijana Kulušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, dr. sc. Jasmina Božić s Filozofskog fakulteta Zagreb i Lejla Šehić Relić iz Hrvatskog centra za razvoj volonterstva i Centra za europsko volontiranje, tematizirala je potrebu za strateškim pristupom razvoju volonterstva. Zaključeno je da je volontiranje vrlo kompleksna, horizontalna aktivnost kojoj je potrebna napredna koordinacija raznih sektora stoga je važno da je podržano kroz različite javne politike, ne samo kroz postojeći Zakon o volonterstvu. S obzirom na velike promjene u posljednjih nekoliko godina, Nacionalni program za razvoj volonterstva koji čeka donošenje u 2023., je zastario i ne sadrži ciljeve i mjere koje su u skladu s trendovima. Takav je program vrlo važan kako bismo, uz jasan opis problema, znali što treba podržati i financirati, na što staviti naglasak i što u području volonterstva treba unaprijediti. Osim toga, u novom Planu oporavka i otpornosti organizacije civilnoga društva, i građani volonteri nisu spomenuti iako upravo oni ponesu gotovo svaku kriznu situaciju. Kako bismo razvijali održivo volontiranje koje zaista može imati transformativnu snagu našeg društva, važno je da Vlada Republike Hrvatske jasno iskaže smjer razvoja i važnost volonterstva.

Konferencija je uz panel ponudila i radionice na četiri važne teme. Radionica na temu školskog volontiranja bavila se važnosti potencijala volontiranja u izgradnji produktivnih i aktivnih mladih ljudi i doprinosu škola razvoju povezanijih, solidarnijih i humanijih zajednica.

Zaključeno je da mladi žele volontirati i da im je takav angažman važno omogućiti i pritom je važno unutar odgojno – obrazovne ustanove imati podršku cijelog kolektiva uključujući ravnatelja/ravnateljicu.
U posljednjih nekoliko godina u Europi i svijetu, ali i u Hrvatskoj, svjedočimo porastu broja neformalnog volontiranja i neformalnih inicijativa građana, što je bila također tema jedne od radionica. Radionica je poslužila za  razgovor o prednostima i nedostacima neformalnog volontiranja na kojoj je zaključeno da neformalne inicijative imaju određenu slobodu, pogotovo za kraće djelovanje. Ipak je važno volontirati na kvalitetan način, posvećujući pažnju zaštiti korisnika i volontera.

Tema treće radionice bila je usmjerena na promjene u volontiranju zbog nedavne pandemije i drugih kriznih situacija. Predstavljeni su i rezultati ispitivanja javnog mnijenja koje je proveo Hrvatski centar za razvoj volonterstva među građanima – volonterima i organizatorima volontiranja. Iako je koordinacija volonterskog programa iziskivala od koordinatora više truda, više vremena i više resursa, volonteri koji su imali prethodnog volonterskog iskustva zadovoljni su volontiranjem i navode da je njihov doprinos u pandemiji bio važniji nego ranije te da su se pritom osjećali sretnije i ispunjenije. Za mnoge volontere je volontiranje predstavljalo konstantu u svijetu koji se stalno mijenjao, a oni koji nisu imali prethodnog volonterskog iskustva, u volontiranje su se uključili najviše zato što su se htjeli osjećati korisno u kriznim vremenima te steći nova znanja i vještine. Unatoč tome što su brojni volonteri uočili dobrobiti volontiranja u pandemiji, broj volontera se u pandemiji značajno smanjio.

Posljednja radionica je bavila europskom dimenzijom volontiranja, bila je organizirana u suradnji s Centrom za europsko volontiranje. Cilj je ove radionice istražiti kako nove trendove i preporuke u vezi s volontiranjem na
europskoj razini ugraditi u izradu nove strategije za razvoj volonterstva u Hrvatskoj. U uvodnoj video prezentaciji direktorica CEV-a predstavila je ključne smjernice za razvoj volonterstva u budućnosti na europskoj razini te je predstavljen i dokument „Blueprint for European Volunteering 2030“.

Organizacija i provedba nacionalne konferencije o volonterstvu sufinancira se sredstvima Europskog socijalnog fonda kroz projekt “Radius V” te kroz CERV program kroz projekt CERVIS (Citizens Engagement for Recovery – Volunteering in Solidarity) kojeg provodi Centar za europsko volontiranje u suradnji sa svojim članskim organizacijama, između ostaloga i s HCRV-om.