U društvu su i dalje prisutni brojni mitovi i stereotipni prikazi autističnih osoba koji doprinose predrasudama i stigmatizaciji.

Razbijajući mitove, stvaramo informiranije i inkluzivnije društvo koje prepoznaje različite snage i izazove autističnih osoba.

AUTIZAM SE MOŽE IZLIJEČITI

Ne postoji „lijek“ za autizam. To je doživotno stanje s kojim se osoba rađa. To je temeljni dio načina na koji osoba razmišlja i mnogi autistični ljudi ne žele biti izliječeni, već shvaćeni, prihvaćeni i podržani u postizanju svog osobnog potencijala. Rana dijagnostika i pravilno usmjerena podrška mogu pomoći u razvoju vještina potrebnih za ispunjen i produktivan život. Ljudi koji kažu da su oni ili njihova djeca “izliječeni” možda su bili posebno uspješni u stjecanju vještina koje im omogućuju učinkovitije funkcioniranje u svakodnevnom životu ili je sumnja na autizam pogrešno postavljena.

AUTIZAM UZROKUJU “HLADNIJI” RODITELJI

Ovo je zastarjela i znanstveno opovrgnuta teorija kojom se sugeriralo da je autizam „nastao“ zbog emocionalno hladnih i distanciranih majki koje nisu uspjele uspostaviti sigurnu privrženost sa svojim djetetom. Dokazano je da ova teorija nije utemeljena na činjenicama i dolazi iz vremena u kojem se na ljude koji su drugačiji gledalo kao na nešto negativno u društvu i nešto za što netko mora preuzeti odgovornost. Suvremeni pristup autizmu usredotočuje se na višedimenzionalni okvir koji priznaje genetske, neurorazvojne i okolišne čimbenike koji su uključeni u razvoj autizma.

CIJEPLJENJE UZROKUJE AUTIZAM

Znanstveni konsenzus je da su cjepiva sigurna i da ne uzrokuju autizam. Cijepljenje je ključna javnozdravstvena mjera koja štiti pojedince i zajednice od potencijalno opasnih i smrtonosnih bolesti. Lažno prijavljena veza između cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MoPaRu) i autizma povučena je iz časopisa u kojem je objavljena i potpuno diskreditirana drugim istraživanjima, u znanstvenoj i medicinskoj zajednici. Provedene su brojne opsežne studije sa više tisuća sudionika, no veza između cjepiva i autizma nije potvrđena.

DOŠLO JE DO EPIDEMIJE AUTIZMNA

Dok se zabilježena prevalencija autizma razlikuje u različitim dijelovima svijeta, posljednjih je godina došlo do jasnog povećanja broja ljudi s utvrđenom dijagnozom autizma, što se u medijima često naziva i „epidemijom autizma“. To ne mora značiti da se stvarno povećao broj autističnih ljudi. Razlozi takvog porasta nisu jasno utvrđeni, ali pretpostavlja se da su rastuće brojke rezultat niza kulturoloških i kliničkih čimbenika, uključujući društvene utjecaje koji pokreću bolju osviještenost o autizmu, te poboljšane dijagnostičke postupke i promjene u dijagnostičkim kriterijima koji omogućuju većem broju ljudi dobivanje dijagnoze autizma.

AUTISTIČNE OSOBE NEMAJU EMOCIJE/ EMPATIJE

Uobičajena je zabluda da autistične osobe nemaju emocije ili empatije, što je potpuno netočno. Autistične osobe imaju jednake emocije i razvijaju bliske veze s važnim osobama u svom životu, kao i svi drugi. One mogu drugačije izražavati ili doživljavati emocije, no to ne znači da autistične osobe nemaju ili ne mogu suosjećati s drugim ljudima. Neke autistične osobe mogu se boriti s prepoznavanjem i tumačenjem neverbalnih znakova u komunikaciji ili izražavanjem emocija na način koji neurotipične osobe očekuju. Za neke autistične osobe određeni „tipični“ obrasci pokazivanja naklonosti mogu biti teži, poput održavanja kontakta očima i fizičkog kontakta. Neke autistične osobe mogu imati pojačanu empatiju ili emocionalnu osjetljivost i intenzivno proživljavati svoje i tuđe emocije.

Također je važno zapamtiti da je empatija dvosmjerna interakcija. Neautističnim osobama teško je razumjeti emocije autističnih osoba jednako kao i obrnuto. Izazovi bi mogli proizlaziti iz toga kako ljudi s različitim načinima doživljavanja svijeta komuniciraju. Ovo je poznato kao problem dvostruke empatije.

AUTISTIČNE OSOBE NEMAJU/ NE ŽELE IMATI PRIJATELJE

Autistične osobe mogu imati izazove s komunikacijom, razumijevanjem nepisanih društvenih pravila ili započinjanjem i održavanjem razgovora. Ovi izazovi mogu im otežati uspostavljanje i održavanje prijateljstva na konvencionalne načine. Međutim, mnoge autistične osobe imaju jaku želju za druženjem i stvaranje prijateljstava. Važno je prepoznati da se način na koji autistične osobe stvaraju i doživljavaju prijateljstva može razlikovati od tipičnih društvenih normi. Presudno je poštivati i podržavati njihove preferencije, a ne pretpostavljati da ne žele imati prijatelje.

AUTISTIČNE OSOBE SU AGRESIVNE I OPASNE ZA DRUGE

Izazovi u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzorne različitosti mogu utjecati na to da neki autistični ljudi mogu imati teškoća u razumijevanju sebe i drugih u svojoj okolini. To može uzrokovati značajnu frustraciju i tjeskobu i rezultirati nepoželjnim ili izazovnim ponašanjem. Izazovna ponašanja normalni su dio ljudskog ponašanja i mogu nastati kao odgovor na širok raspon čimbenika, poput stresa, frustracije, tjeskobe ili fizičke nelagode. Takva su ponašanja najčešće manifestacija poteškoća koje pojedinac doživljava u određenom trenutku i nisu ograničena na autistične osobe, već se mogu javiti kod svakog pojedinca. Vrijedno je zapamtiti da svi u nekom trenutku u svom životu možemo pokazati izazovno ponašanje. Svatko mora naučiti prevladati svoja izazovna ponašanja i pronaći ona korisnija. Za autistične osobe ovaj proces može biti sporiji i zahtijevati puno više truda. Izazovna ponašanja ne spadaju u dijagnostičke kriterije za autizam, ali temeljne značajke autizma su područja u kojima teškoće mogu dovesti do frustracije, anksioznosti i nedostatka kontrole, što u konačnici rezultira izazovnim ponašanjima.

AUTISTIČNE OSOBE NEMAJU SMISLA ZA HUMOR

Mit da autistični ljudi nemaju smisla za humor nije istinit. Autistične osobe mogu imati smisla za humor i cijeniti šale i humor, baš kao i svi drugi. Bitno je prepoznati da socijalne i komunikacijske različitosti autističnih osoba mogu utjecati na njihovo razumijevanje i izražavanje humora. Poput neurotipičnih pojedinaca, oni imaju jedinstvene osobnosti, sklonosti i stilove humora koje treba priznati i poštivati. Neke će osobe šale tumačiti doslovno, a sarkazam i suptilniji humor će im biti zbunjujući, no to ne znači da autistična osoba ne može imati vlastiti smisao za humor ili da ne može naučiti razumjeti konvencionalni humor.

SVE AUTISTIČNE OSOBE IMAJU INTELEKTUALNE TEŠKOĆE

Autizam i intelektualne teškoće dva su različita stanja, iako se kod nekih pojedinaca mogu pojaviti istovremeno. Dok neke autistične osobe mogu imati izazove u intelektualnom i kognitivnom funkcioniranju, a posljedično i u adaptivnoj domeni, mnoge druge autistične osobe imaju prosječnu ili iznadprosječnu inteligenciju.

SVE AUTISTIČNE OSOBE IMAJU GENIJALNE SPOSOBNOSTI

Popularni medijski prikazi autizma mogu implicirati da su svi autistični ljudi visoko akademski obrazovani i genijalni u području interesa. Potvrđeno je da postoje područja u kojima autistične osobe funkcioniraju iznimno i naglašava se važnost prepoznavanja njihovih snaga. Međutim, također je važno podsjetiti se da nemaju svi pojedinci s autizmom superiorne vještine, niti bi ih trebali imati. Shvaćanje da unatoč iznimnim snagama u jednoj domeni osobe mogu zahtijevati dodatnu podršku u drugim domenama funkcioniranja od vitalnog je značaja. Nikad ne pretpostavljajte da je osoba sposobna ili nije sposobna za nešto. Upoznajte osobu i otkrijte njezine snage!

Izvor/ preuzeto s:https://www.autizam-suzah.hr/o-autizmu/, Savez udruga za autizam Hrvatske, Razumjeti autizam; O autizmu