– Udruživanje građana u cilju rješavanja problema tamo gdje oni nastaju smatramo jednim od preduvjeta za snažniji zamah demokratizacijskih procesa u hrvatskome društvu – ovaj proces je otpočet, ali na njemu treba još uvijek raditi jer u Hrvatskoj filantropija, dobročinstvo,  čovjekoljublje i druge građanske vrijednosti koje čine podlogu razvoja društva u cjelini pa tako i civilnoga, još nisu dosegle razinu na kojoj se mogu razvijati neovisno od političkih, socijalnih i drugih društvenih promjena i trendova – kažu u Zakladi Slagalica nakon objave finalne komparativne analize o kulturi davanja koju su provodili tijekom 2015. i 2016. godine.

Povjerenje u lokalnu filantropiju

Naime, djelujući na području pet slavonskih županija od 2007. godine, Zaklada Slagalica, pored svojih aktivnosti usmjerenih na podizanje kvalitete života građana putem podrške civilnoga društva, provodi i istraživanja kojima želi saznati više o potrebama i poteškoćama s kojima se suočavaju građani na lokalnoj razini i načinima za njihovo razrješenje.

– Regionalno istraživanje o kulturi davanja koje smo proveli u periodu od listopada 2015. do rujna 2016. godine u sklopu IPA 2012 projekta „Povjerenje u lokalnu filantropiju“ je bilo usmjereno na prikupljanje podataka o filantropskim aktivnostima organizacija civilnog društva, donatorima i oblicima davanja u Slavoniji i Baranji. Dobiveni podaci ukazuju na to da u Slavoniji i Baranji postoji suradnja tvrtki, obrta, građana i udruga što doprinosi razvoju lokalne zajednice a postoji i prostor za poboljšanje ovog odnosa. Dobili smo potvrdu naših internih analiza i onoga što je pokazalo iskustvo u našem radu. Naime, postoji kultura davanja kako od strane poslovnih tvrtki tako i pojedinaca, a najviše se donira i uspije skupiti sredstava za pojedine skupine društva kao što su djeca i mladi nego za neke druge skupine čije su potrebe jedanko važne – kaže Branka Kaselj, upraviteljica Zaklade Slagalica.

Dobra suradnja

Istraživanje je pokazalo da suradnja između različitih dionika na lokalnoj razini postoji jer, poslovni i civilni sektor dobro surađuju, a također i pojedinci i udruge. Organizacije civilnog društva prepoznaju lokalne potrebe i svoje akcije usmjeravanju ka njihovom zadovoljenju. U tome im  najčešće i u najvećem omjeru pomažu lokalne tvrtke upravo zbog odgovaranja na lokalno prepoznate  probleme i potrebe. No, ta suradnja je stihijska/ povremena odnosno po potrebi, pri čemu je za sustavniji razvoj lokalnih zajednica važno promišljati o oblicima strateške suradnje između različitih dionika u cilju zadovoljavanja onih potreba koje su u lokalnoj zajednici uočene kao važne.

– Organizacije civilnog društva su osjetljive na potrebe svojih lokalnih zajednica i djeluju u pravcu pokrivanja potreba prije svega socijalno ugroženih skupina i pojedinaca, djece i mladih. To je u skladu s činjenicom da je riječ o pet županija koje su među najsiromašnijima u Hrvatskoj i s visokim postotkom nezaposlenosti. Također, budući da je riječ o manjim udrugama iz manjih sredina, jasna je i njihova izraženija orijentacija prema inicijativama koje promoviraju obrazovanje, kulturu, zaštitu okoliša, sportske aktivnosti te relativno slabija okrenutost ljudsko-pravnim temama kojima se najčešće bave veće udruge iz većih sredina – napominju u Zakladi.

Djeca i mladi su ciljana skupina koja je u stalnom fokusu rada organizacija civilnog društva, dok su kategorije „socijalno ugroženi“ i „humanitarne aktivnosti“ u uzlaznom trendu u predbožićnom razdoblju i u padu u ostalim kvartalima. Blagi porast trendova je vidljiv nastupanjem proljeća te u trećem odnosno četvrtom kvartalu kod kategorija „kultura“ i „zdrav život i sport“. Kod kategorije „obrazovanje“ skok u drugom kvartalu je praćen s padom u trećem i četvrtom kvartalu. Ostale kategorije su niže na ljestvici prioriteta.

Tvrtke naizraženiji donatori

Najveći postotak donacija koje su organizacije primile je u novcu, u volonterskom radu i materijalu, novčani primitci su najčešće u kategoriji „više od 1.000 kuna“, ali donatori doniraju i materijal i volonterski rad svojih zaposlenika. Tvrtke su najizraženiji donatori, a stalni podupiratelji akcija su i pojedinci u zajednici te lokalna samouprava. Za aktivnosti lokalnih OCD-a najmanje izdvaja regionalna samouprava (ispod 10% odgovora) što je donekle razumljivo imajući u vidu veličinu proračuna s kojima raspolaže.

Organizacije civilnog društva rado daju i sami drugim organizacijama. Najčešće doniraju svoje vrijeme, vještine i znanje ali ne rijetko i novčana sredstva, i njeguju praksu redovitog izvještavanja donatora o načinu kako su donirana sredstva potrošena. I pored toga što su njihova iskustva s traženjem donacija uglavnom pozitivna, oko 30 % ispitanika je potvrdilo da ima i negativna iskustva s donacijama.

Bez strategije

Čest je također i slučaj da lokalni donatori nemaju izgrađenu strategiju davanja koja bi omogućavala razvoj lokalnih zajednica na sustavniji način, a ne samo putem ad hoc zadovoljavanja akutnih potreba.

– Imamo u planu povećati broj ispitanika te ovaj model ispitivanja ponuditi drugim organizacijama civilnog društva koje nisu bile uključene u ovaj projekt, a kako bi se dobila detaljnija analiza te se tako ovom problemu pristupilo ozbiljnije. Također, ovo će istraživanje biti inkorporirano u rezultate nacionalnog istraživanja o kulturi davanja, a koje će biti objavljeno u ožujku ili travnju ove godine. Tada ćemo dobiti cjelovitu sliku o kulturi davanja u korporativnom sektoru – pojašnjava Branka Kaselj istaknuvši kako je ovo istraživanje značajno zbog strateškog planiranja.

– Tvrtkama je vrlo važno kada znaju kako mogu donirati, kome, na koji način se mogu organizirati. Upravo smo strateško planiranje ponudili tvrtkama u okruženju, a uključile su se tri tvrtke – Ravlić, Ofir i Eurco s kojima i dalje surađujemo – zaključila je.

Cijelo istraživanje preuzmite OVDJE.

Maja Celing Celić