Centar za kreativno pisanje i udruga Plavi telefon iz Zagreba u subotu, 8. prosinca 2018., u Vatrogasnom domu u Staroj Sušici u Gorskom kotaru održali su završni susret 80-ak sudionika i sudionica projekta „Koliko se poznajemo?“, sufinanciranog od Europskog socijalnog fonda.

Tijekom dvanaest mjeseci provedbe istoimenog projekta u Zagrebu i Vukovaru, 79 učenika i učenica Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića iz Zagreba i Tehničke škole Nikole Tesle Vukovar, uz pomoć profesora, pisaca, stručnih edukatora i voditelja radionica književnika Miroslava Mićanovića, Nebojše Lujanovića, prof. Remzije Hadžiefendić-Parić, Irine Marić i Jasmine Šahović Žabka, dobili su priliku da postanu aktivni stvaratelji u kulturi. Naime, cilj ovog jednogodišnjeg projekta je bio uključiti mlade osobe, većinom pripadnike nacionalnih manjina, u kulturne aktivnosti i to osnažujući i razvijajući njihove vještine na književnim radionicama, radionicama pisanja i izgradnje kulture nenasilja.

Na završnom susretu u Staroj Sušici sudionici projekta predstavili su krajnje rezultate jednogodišnjih kreativnih, istraživačkih i obrazovnih radionica. Zajedno s književnicima Amirom Bukvićem i Nebojšom Lujanovićem predstavljen je zbornik radova sudionika i sudionica „Koliko se poznajemo?“ te izvedena predstava „Da se ne zaboravi“ teatra Gaudeamus Kulturnog centra KNAP, koja je nastala prema tekstovima učenika i učenica, sudionika u projektu.

Uz priče učenika nastale na radionicama pisanja, u zborniku se nalaze i tekstovi voditelja radionica te autora koji su sudjelovali u projektu.

Prema riječima Sanje Vučković, predsjednice Centra za kreativno pisanje učenicima se željelo ponudili književnost kao alat, kao most prema drugom. Čitanjem različitih autorskih glasova u knjigama Tanje Mravak, Maše Kolanović, Srđana Srdića, Amira Bukvića, Filipa Davida i Miljenka Jergovića ulazilo se u nove, drugačije svjetove. Učenici su pisanjem vlastitih tekstova ispričali priče pune blagosti, razumijevanja, znatiželje i nježnosti. Priče protkane željom da ovaj svijet koji im ostavljamo učine boljim i ljepšim mjestom.

“Sedamdeset i devet marljivih, iznimno zainteresiranih i motiviranih učenika godinu je dana nakon nastave, od slobodnog vremena uzimajući, dolazilo na radionice, raspravljalo, promišljalo, slušalo, pisalo i trudilo se upoznati drugačijeg i drugog. Sedamdeset i devet divnih, jedinstvenih mladih ljudi u ovom je projektu, na radionicama čitanja i pisanja, dokazalo da su upravo njihove različitosti najjače oružje protiv predrasuda, netolerancije i nerazumijevanja – navodi Vučković.

“Za kraj im želim da se prijateljstva stečena u projektu nastave i nakon njegovog završetka, a svima nama da nikada ne prestanemo tražiti odgovor na pitanje koliko se poznajemo” – zaključila je Sanja Vučković.