Svega jedan posto svjetskih zaliha vode slatkovodno je i u njima je oko 40 posto svih svjetskih riba. U svijetu se 70 posto slatkovodnih rezervi koristi u poljoprivredi, uključujući navodnjavanje, stočarstvo i akvakulture, prema organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), prenosi Hina.

Brojne studije upozorile su na opasnost narušavanja bioraznolikosti oceana, sveukupne produktivnosti i morskog života zbog zakiseljavanja koje je rezultat izgaranja fosilnih goriva i posljedičnog povećavanja razine ugljičnog dioksida.

Istraživanja slatkovodnih sustava rjeđa su, no istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology pokazuje da se i ona zakiseljavaju.

Znanstvenici su proučavali podatke prikupljene od 1981. do 2015. u četiri velika slatkovodna rezervoara u Njemačkoj.

Otkrili su kontinuirani porast ugljičnog dioksida u vodi i porast pH, mjere kiselosti odnosno lužnatosti vode, od 0,3, kazala je Linda Weiss, voditeljica istraživanja.

– To je brže nego u oceanima jer se ne predviđa zakiseljavanje oceana za 0,3 pH do 2100. – rekla je Weiss.

Porast ugljičnog dioksida utječe na planktonske račiće, važan izvor hrane za ribe, jer umanjuje njihovu sposobnost da predvide grabežljivce i obrane se, otkrilo je istraživanje.

To znači da ih može biti pojedeno više u kraćem razdoblju čime se smanjuje količina hrane za ribe, kaže Weiss napominjući da je još prerano za detaljne zaključke.

Prvi znak slatkovodnog zakiseljavanja mogao bi biti loša kvaliteta vode zbog toga što se čini da bakterije koje proizvode toksine bujaju u višim koncentracijama ugljičnog dioksida u slatkoj vodi, kaže Caleb Hasler, profesor sa sveučilišta Winnipeg koji proučava očuvanje vodnih sustava.

Potrebne su hitne nove studije kako bi se procijenio potencijalni ekološki i ekonomski utjecaj zakiseljavanja rijeka, jezera i potoka, upozoravaju znanstvenici.

Istraživanje iz 2015. na velikim sjevernoameričkim jezerima, najvećem slatkovodnom sustavu na Zemlji otkrilo je da se zakiseljavaju istom brzinom kao i oceani.

Weiss kaže kako bi objašnjenje različitih zaključaka toga i njezinog istraživanja moglo ležati u veličini vodene mase ili geologiji.

– Htjeli bismo imati još podatka iz čitavog svijeta da možemo odrediti radi li se o globalnom fenomenu ili postoje zemljopisne razlike – kaže ona.