Obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, okupljeni u udruge Sjena i Anđeli, uputili su ministrici socijalne politike i mladih Bernardici Juretić pismo, objavljeno je na In Portalu.

“Od Vas i od Ministarstva socijalne politike i mladih očekujemo da preuzmete odgovornost te da žurno poduzmete mjere koje će našoj djeci i osobama s invaliditetom omogućiti dostojanstven život.

Naša djeca žrtve su višestrukih diskriminacija koje najvećim dijelom proizlaze iz manjkavosti zakonskih odredaba, problematičnost tumačenja zakona, odnosno nepostojanja jedinstvenog stava oko primjene propisa.

Obitelji i djeca s teškoćama u razvoju / osobe s invaliditetom izrazito teško ostvaruju svoja prava čak i ona Ustavom zagarantirana.

S ciljem suzbijanja svake povrede prava naše djece s teškoćama u razvoju / osoba s invaliditetom i pružanja prijeko potrebne pomoći našim obiteljima koje skrbe o djetetu s teškoćama u razvoju / osobi s invaliditetom upućujemo Vam slijedeće zahtjeve:

1. Donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku
2. Uređivanje prava roditelja njegovatelja/njegovatelja s ciljem da osoba bude zaposlena po Zakonu o radu sa svim pripadajućim pravima i obavezama reguliranim tim Zakonom
3. Osnivanje radne skupine koja bi radila na Prijedlogu izmjena Zakona o socijalnoj skrbi i na Prijedlogu Zakona o inkluzivnom dodatku, u kojoj bi među ostalima trebali biti i predstavnici udruga osoba s invaliditetom”,

navodi se u pismu ministrici Juretić.

“Zakon o inkluzivnom dodatku trebao je stupiti na snagu još 2014. kao naknada za izjednačavanje mogućnosti za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u zajednicu”, kaže nam Sabina Lončar, predsjednica Udruge Sjena i majka djevojčice s teškoćama u razvoju.

To pravo mora proizlaziti jedino iz potreba za potporom proizašlom nastalim invaliditeta, odnosno dugotrajnog oštećenja bilo koje vrste i biti neovisno o prihodima ili imovini pojedinca ili obitelji.

Lončar smatram da više ministarstava treba solidarno participirati da se takvo pravo omogući djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Pravo djeteta s teškoćama ili osobe s invaliditetom je da dobije potrebnu njegu i pomoć u obitelji a s ciljem sprječavanja smještaja djece i osoba s invaliditetom u ustanovu.

Sabina Lončar naglašava da je to pravo potrebno omogućiti bez ograničenja u odnosu na osobu koja je pružatelj njege, dakle da pružatelji njege mogu biti članovi obitelji, ali i neka druga radno sposobna educirana osoba.

“Sustav pomoći koju sada imaju gotovo u potpunosti isključuje roditelje sa tržišta rada, a roditeljima treba dati izbor žele li raditi kao njegovatelj ili neki drugi posao, a djetetu osigurati drugog njegovatelja. Takav pristup, osim što bi roditeljima dao pravo na izbor smatra da bi utjecao i na životni standrad obitelji. Njegovatelj treba primiti plaću za posao koji radi, a ne naknadu kao što je to sada, treba imati radno vrijeme ali i sva prava i obveze koje proizlaze iz Zakona o radu”, zaključila je Lončar.

Prvi zahtjev roditelja o inkluzivnom dodatku već postoji i ubačen je u Zakon o socijalnoj skrbi, ali je problem što njegova provedba nije odobrena.

Inkluzivni dodatak zapravo je detaljno razrađena odredba prema kojoj bi svatko dobio ono što mu doista najviše i treba. Roditelji, kaže Sabina Lončar, imaju stav da inkluzivni dodatak treba biti zaseban zakon, izdvojen iz Zakona o socijalnoj skrbi.

Naknada kroz inkluzivni dodatak, kaže predsjednica Udruge Sjena, ne bi bila socijalna naknada kao što je sad. Stav je roditelja da kompletna skrb o djeci ne treba ići samo preko Ministarstva socijalne politike i mladih, nego da više ministarstava treba ravnopravno participirati u ovom slučaju.
“Ne želim nikome od mjerodavnih u Ministarstvu socijalne politike i mladih objašnjavati što je inkluzivni dodatak, jer svi oni to dobro znaju. Ali isto tako moraju znati da Europa očekuje od Hrvatske donošenje takvog zakona”, napominje Sabina.

Dijana Aničić, predsjednica splitske Udruge Anđeli, kaže da je smisao inkluzivnog dodatka da se svako dijete gleda ponaosob. U inkluzivnu pomoć spada i invalidnina, ali ona, kaže Dijana Aničić, svakako nije dostatna, osobito u 4. kategoriji u koju spadaju djeca s najtežim oštećenjima zdravlja.

U posljednje vrijeme sve funkcionira tako da država, kako bi uštjedjela, veliki broj djece koja su bila u 4. kategoriji sad stavlja u prve tri i ukida im invalidnine od 1250 kuna, a umjesto toga roditeljima daju naknade za pomoć i njegu u iznosima od 500 ili 350 kuna.

Roditelji okupljeni u Udrugu Sjena poslali su svim političkim strankama u Hrvatskoj pisma u kojima opisuju svoje probleme i mole za što hitniju pomoć kako bi što prije ostvarili svoje zahtjeve.
No od svih silnih stranaka na njihov se očajnički apel nije javio baš nitko – osim Živog zida.

U Ministarstvu socijalne politike i mladih su nam potvrdili da su dobili pismo sa zahtjevima roditelja te kažu da će sve ono što roditelji traže razmotriti stručne službe. Također su naglasili da u radne skupine za izmjene Zakona o socijalnoj skrbi i Zakona o inkluzivnom dodatku uvijek uključuju i predstavnike osoba s invaliditetom.